Zapasoh se koze pasti,
Zaborav' se oženiti!
Lako ću se oženiti;
Imam strica domišljana
I strikaču domišljaču.
Oni mi se domisliše,
Oni mene oženiše
Djevojčicom mlinaricom,
Kozarovom zaručnicom.
Ne može joj prsten biti
Nego gužva oračica;
Ne mogu joj bječve biti
Neg pametna vrećetina;
Nit je može konj nositi,
Nego kola od olova,
I pod njima sto volova.
Sve vočići podmikuju,
A junaci podvikuju:
"Stu, jakota i bakota!
Nije proso ni pšenica,
Neg djevojka mlinarica,
Kozarova zaručnica!"
Dok djevojku uvedoše,
Dvoja vrata istaviše;
Dva grebena izlomiše,
Dok djevojku iščešljaše;
I ćup masla izmazaše,
Dok djevojku namazaše!
