Mladi Radojica i Nevena devojka

Izvor: Викизворник


Mladi Radojica i Nevena devojka

Slavu slavi mladi Radojica,
slavu slavi Svetoga Nikolu,
pa pozvao punu sovru gosti.
Svim gostima čašu naslužuje,
svojoj majci čašu preslužuje, 5
staru majku krivo pogleđuje.
Govori mu majka ostarela:
„Sine Rade, jedini u majke,
zašto svima čašu naslužuješ,
staroj majci čašu preslužuješ, 10
staru majku krivo pogleđuješ?"
Progovara mladi Radojica:
„Čuješ li me, majko ostarela,
svima gostim čašu naslužujem,
tebe staroj čašu preslužujem 15
tebe staru krivo pogleđujem —
Izbošću te zlaćanim noževam.
Svo se društvo, majke, iženilo,
a ti mene, majko, ženit’ nećeš.
Ženi mene, majko ostarela, 20
ja l’ devojkom, ja li udovicom.
Ako mene, majko, ženit’ nećeš
izbošću te zlaćanim noževam."
Progovara majka ostarela:
„Čuješ li me, mili sine Rade, 25
ja sam tebi devojku prosila
prosila sam Nevenu devojku.
Ja si dado tri tovara blago
preprosi je Ture Lijevljanče.
On si dade pet tovara blago. 30
S dva tovara mene natkupio
i preprosi Nevenu devojku.
Ako te je blagom natkupio,
junački te natkupit ne može.
Puštaj rte u gore zelene, 35
a sokole pod vedroga neba
te pokupi po goru ajduke,
sve ajduci kako gorski vuci.
Skupi sine, do trista ajduka
a u trista tridest da biraš. 40
Biraj, sine, koji zubi ima,
biraj, sine, koj poroda nema,
koj od srca radosti ne znade.
Pa si idi na ramne drumove.
Tu će Ture proći na venčanje 45
sa kićenim svojim svatovima.
Susretni ga kod ravne drumove
pa mu otmi Nevenu devojku.“
To je Rade majku poslušao.
Odma skoči od zemlje na noge. 50
Pusta Rade rte i sokole,
uze Rade pušku za sredinu
pa otide u goru zelenu.
Pa pokupi do trista ajduka —
sve ajduci kako gorski vuci. 55
Pa govori mladi Radojica:
„Čujte mene, vi moji drugovi,
ja sam došo, oćete li s mene?
Preprosio Ture Lijevljanče
preprosio nevestu Nevenu. 60
Ja je prosi, a on je natkupi,
ja si dado tri tovara blaga,
a on dade pet tovara blaga.
Natkupi me dva tovara blago.
U vas trista, tridest ću biram 65
da idete mene u pomoći.“
Bira Rade tridest ajduka:
„Iskačajte koji zubi ima,
iskačajte koj poroda nema,
koj od srca radosti ne znade.“ 70
Iskočiše trideset ajduka
pa otoše kod ramne drumove.
Otud ide Ture Lijevljanče
otud ide s kićeni svatovi.
Ture jezdi tanku bedeviju, 75
a po njega njegova devojka,
po devojku kićeni svatovi.
Susrete ga mladi Radojica,
pa govori mladi Radojica:
„Čuješ li me, Ture Lijevljanče, 80
ti preprosi Nevenu devojku,
prosio si i preprosio je.
Ako si je blagom preprosio —
Junački me natkupit ne možeš.“
Progovara Ture Lijevljanče: 85
„Udri Rade, da te žao nije.“
Okrenu se mladi Radojica
pa govori na tridest drugara.
„Čujte mene, tridest drugova,
a udrite mladog mladoženju, 90
a udrite kićene svatove?“
Progovara tridest ajduka:
„Udri Rade mladog mladoženju,
a mi ćemo kićene svatove.“
Rade juri mladog mladoženju 95
pa se baci s teška buzdovana,
pa obori Ture Lijevljanče.
Ture pade s-tanke bedevije,
Turepade, a Rade dopade.
Manu sabljom odseče mu glavu. 100
Al’ kada se Rade povratio
stotin’ svata, sve odbir junaci,
poubili tridest drugova.
Kad je Rade sve to uvideo,
on učini juriš u svatovi 105
pola svati Rade pogubio,
a pola mu svati izbegoše.
Ali su ga teško izranili.
Okrenu se mladi Radojica.
Oko njega nigde nikog nema, 110
samo jedna Nevena devojka.
Stoji na drum kao ukopana.
On pritera konja do devojke.
Govori mu Nevena devojka:
„Čuješ li me, predobro junače, 115
teške su te rane obuzele
da ja cepam svilene skutove,
da zavijam tvoje teške rane
e da bi ti rane zavenule.“
Progovara mladi Radojica: 120
„Ne cepaj si svilene skutove
meni rane neće da zavenu,
men’ su rane teško obuzele,
ja ti oću, Neveno, umreti.
Ne me žalba što ću ti umreti 125
već me žalba što se ne uzomo.“
To izusti i dušu ispusti.
Kad to vide Nevena devojka,
to je njuma mnogo žao bilo
pa dovati zlaćane noževe 130
izbode se po tej bele? grudi.
Mrtva pade pored Radojice.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Simonović, Dragoljub, Zaplanje - priroda, istorija, etnografija, društveno-ekonomski razvoj, porodica, narodne pesme, Niš, Gradina; Beograd, Narodna knjiga; Etnografski institut SANU, 1982., str. 628-630.
  • Dragoljub Simonović: Narodne pesme iz Istočne i Južne Srbije, Beograd, 1988., str. 169-171.