Potužila mlada pašinica,
Potužila svojoj miloj majci:
„A boga ti moja mila majko,
Šta je mora da je murećefa,
Što je gore, da je sve kalema, 5
Što je nebo da je biele knjige,
Kakav mi je zločest Ali paša.
Evo ima devet godinica,
Kako sam ja za njeg dovedena;
Al' ja neznam gdje moj paša spava. 10
Gdje li spava, gdje l' se razpasuje,
Gdje li meće pleća po dušeku,
I biele ruke po jastuku.“
Govorila ostarjela majka:
Šuti, trpi moja kćeri draga, 15
Težko se je nazvat pašinice.“"
Govorila mlada pašinica:
„Medet alla do Boga miloga,
Kada meni majka ne vjeruje,
Kako će mi tuđin vjerovati.“ 20
Omrknula na Hercegovini,
Osvanula Senju na kapiji,
Osvanulo na Ivinim vratma.
Rano rani Ivanova majka,
Rano rani na vodu studenu 25
Kad je majka otvorila vrata,
Na vratima mlada pašinica
Ide majka pa Ivanu kaže:
„Hodi vidi moj jedini sine,
Na vratima mlada pašinica." 30
Skoči Ivo na noge lagane,
I on ide na avlijska vrata,
Pa govori mladoj pašinici:
„„Otklen jesi od koga li grada?""
„Od grada sam od Hercegovine, 35
Vierna ljuba paše Osman-paše.“
Uzima je čelebija Ivo,
Uzima je za desnicu ruku,
Pa je vodi u Ružicu crkvu
Pa je svetim krstom prekrstio. 40
Dosad bila mlada pašinica,
A od sada Ivan begovica.
Reference
Izvor
Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne, skupio N. Tordinac. Naklada i tisak E. Janička, Vukovar, 1883., str. 26-27.
