Mlada Soka rano podranila,
Prije zore i žarkoga sunca,
U bostanju da pospe cvijeće,
Tuda prođe čelebija Ljubo,
Na svojega konja velikoga, 5
Pa mi Soki tako govoraše:
„Dušo Soke, vrlo dobro moje,
Daj mi ružu živ’ ti braća bila”.
Kad to čula prelijepa Soke,
Ukinula cvijet od ružice, 10
Pa je ružu Ljubu darovala.
Milorad Radević, Miodrag Maticki: Narodne pesme u Srpsko-dalmatinskom magazinu, Matica srpska, Institut za književnost i umetnost, Novi Sad * Beograd, 2010., str. 83.
