Mlada Mara rano podranila
U bostanju da sadi cvijeće.
Kako koje cv'jeće zasađuje,
Tako ga[1] mlada namjenjuje:
Sadi svekru stručak bosioka, 5
A svekrvi stručak trandafilja,
Đeverima cvijet garonfilja,
Zaovama rumene ružice,
Jetrvama drobne mačurane,
Vasu svome stručak milodua. 10
Tudar prođe čelebija Vaso
Na svojega konja velikoga,
Na bostan je konja nagonio,
Te je Mari bostan poarao.
Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 4.
