Piše knjigu Mijate hajduče,
Iz Virine iz visok planine
Baš na ruke Osman-begovici:
Teto moja Osman-begovice
Pošalji mi begovo odielo, 5
U komu je beže četovao
Četovao i hajdučevao.
Kad je teta knjigu zadobila
Knjigu štije a na nju se smije.
Onu štije drugu rukom piše, 10
Pa je piše Mijatu hajduku:
O Mijate o gorski hajduče:
Odi pasi po Bosni kobile,
A razbijaj po moru galije.
Kad Mijate knjigu zadobio 15
Knjigu štije, a na nju se smije,
Pa on kupi petnaest kotarana!
Mi hajdemo braćo u robiju,
Porobiti Osman-begovića.
Kad junaci glase ruzačuli, 20
Odmah oni svietom polazili:
Kad su došli pred begove dvore,
Oko dvora oni oblaziše
I oni se sobom spominjaše,
Da kako će kulu porobiti, 25
Kad ne mogu nikud provaliti.
Domisli se Mijate hajduče:
Lako će mo kulu porobiti.
Ja ga znadem tanko zacviliti,
Miša znade turski divaniti. 30
Te zacvili Mijate hajduče,
On zacvili glasom djevojačkim
Ko što cvile tanane robinje
On zacvili kao guja ljuta:
Ajme meni, ajme mojoj majci 35
Gdje ću biti, gdje li vijek viti?
Kruh kuhati Osman-begovici,
Kruh kuhati i vodu nositi,
Noge prati, onu vodu piti!
Tješi njega Musa Kesrdžija, 40
Tješi njega turskiem divanom:
Muč neboj se tanana robinjo,
Moja ti je gospa milostiva.
Što imade sve pred dušu dade
Tebi s njome lošo biti neće. 45
To začula Osman-begovica
Pa uzimlje devetere ključe,
Pa otvara devetera vrata.
Pomislila žalostna joj majka,
Da je njezin Osman-begoviću. 50
Pusti ona u kuću hajduke.
Čim u kući Mijate hajduče
Božju joj je pomoć nazivao:
Draga teto Osman-begovice,
Kamo ti je beže otišao? — 55
Govori mu Osman-begovica
Boga tebi Mijate hajduče!
A moj mi je beže otišao
U Svinjice kupiti dimnice,
U robiju robiti junake. 60
Neće doći za tri neđjeljice.
Bogom brate Mijate hajduče,
Robi kulu sa četiri strane,
Ostavi mi sando djevojačko.
Kad Mijate glase razačuo, 65
Pa govori Osman-begovici:
Otvori mi sando djevojačko,
Da ja vidim djevojačko ruho.
Ona mu ga mlada otvorila.
Ozgo leži od zlata košulja 70
Ona je sva zlatom izvezena.
Primjeri je Mijate hajduče,
Pa govori Osman-begovici:
Teto moja Osman-begovice,
Gdje pristala begova košulja, 75
Gdje pristala totu i ostala.
Drugo blago braća odniela.
Tad govori Mijate hajduče:
Ostaj s Bogom Osman-begovice
Dokle opet blaga ponakupiš 80
Oću tebe ja doć opet naći.
Kad junaci u goru dođoše,
Pa stadoše svilu dijeliti.
Ne važu je niti računaju.
Već junaci od jele do jele. 85
Na junaka devet odjelaka.
Kad stadoše zlato dijeliti
Ne broje ga niti računaju,
Već junaci svojimi kalpaci.
Hrvatske narodne pjesme, sakupljene stranom po primorju a stranom po granici, sabrao Stjepan Mažuranić, učitelj, svezak I, u Senju, tiskom i nakladom H. Lustera, 1876., str. 59-63.
