Mitropolitu Amfilohiju
| Mitropolitu Amfilohiju Pisac: Slavko Perošević |
NjEGOVOM VISOKOM PREOSVEŠTENSTVU
MITROPOLITU AMFILOHIJU
Danas kad te napadaju,
I časno ti ime blate,
Kada sluge Satanine,
Sa svih strana hule na te,
Danas kada srpskom rodu,
U grudima srce plače,
Ja ti ovu pjesmu pišem,
Sveti oče iz Morače.
Tebi što se' sa armijom
Mračnih sila i demona,
S' časnim krstom i molitvom
Sa cetinjskog boriš trona.
Tebi koga, mnogi Srbi,
Među svece broje žive.
Tebi ispred kog’ u strahu,
Drhte sile nečastive.
Nema rječi, koje mogu
Opisati tvoja djela,
Ti si srpsku vjeru digo
Iz prašine i pepela.
U vrijeme kad vladaše
Zlo i svaka druga pizma,
Duše si nam oslobađo’
Iz okova komunizma.
Kano nekad Petar Sveti,
Što je rođen na Njeguše,
U stado si Hristosovo
Zalutale vraćo’ duše.
Sirotinju pomagao
I tješio neutješne.
Od zla svakog i poroka,
Spašavo nam duše grešne.
Obnovio crkve mnoge,
Digo’ brojna svetilišta.
Skrenuti te' sa tog puta,
Nikad nije moglo ništa.
U vaktima stradalništva,
I u svakoj teškoj krizi,
Tvoje rječi srpskom rodu
Bjehu tvrdi meterizi.
Kad su r’jeke, suza vrelih,
I nevine krvi tekle,
Srpske patnje i stradanja,
Ko’ plam su ti dušu pekle.
Srce ti je mnogo puta
Zadrhtalo od žalosti,
Po Kosovu dok si svetom,
Razasute skupljo’ kosti.
Rukom svojom, sveti oče,
Mrtvima si kopo’ rake.
Vjeruj ovo dok ti pišem,
S' glave mi se ježe dlake.
Ti nijesi rat proveo
U luksuzu i palati,
Kao mnogi od onijeh
Što ti danas ime blati.
No s' narodom svojim bio
U Dečane i u Peći,
Pa ko sada nešto može
Veličini tvojoj reći?
Tebi, koji ništa svoje
Nemaš osim odijela,
Al’ uz čije ime sveto
Neumrla stoje djela.
Tebi kom’ je svo bogatstvo
To što imaš na se' ruha.
Al’ se Srba milioni
Dive snazi tvoga duha.
(jun 2019.)