Misao (Otadžbina)

Izvor: Викизворник
Misao
Pisac: Milutin Bojić




                  Misao

Mesecima tako vetar straha huči
I ja slušam zvuke, što ih sobom nosi
Iz mog luga gde se cveće krvlju rosi,
Iz zemlje gde crkva sa zvonarom muči.

No ne čujem kletve, no čudnim šapatom
Žubori iznuđe i oproštaj svemu
I cela se mržnja utapa u njemu,
A zanos nedara miriše vajatom.

Znaju: Tako mora. I to usud nije.
Mi smo svesne žrtve velikoga dela.
Zato nisu naša prestravljena čela,
Ni bol se ne rađa, ni u oku krije.

Znamo šta smo hteli. Znamo čemu gredu
Stope naših misli. I misli će stići.
Na kostima našim crkva će se dići,
Ma svi popadali u pobožnom redu.

I zašto vrh njiva mir strpljenja šeta:
Spajaju se misli dalekih telesa,
Jer mi nismo više od krvi i mesa,
No od gole misli, što gore preleta.

I tom mišlju sve su zadahnute grude
I kamen, i nebo, sunce i drveta;
Ona u podzemnim vrtovima cveta,
Svesna da se zbiva što mora da bude.

Kad tom mišlju deci krv zaigra stara,
Zboriće o nama, u večeri strasne,
Kô o novom zmaju neke nove basne
Koga um ne pojmi, a mašta ne stvara.

1916-1917



Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.