Mirna noć
Popijeva slavuj međ' lišćem, u gaju,
I slatkim glasom mirni zračak puni;
Rosica pada i biserjem drobnim
Svilena njedra cvjetićima kruni.
Sa gustog granja, što se nježno svilo,
Prolijeće vjetrić i dolinom bludi,
I traži cvijeće i, pun slatkog milja,
Ispija miris sa svježih mu grudi.
I ti si cvijetak, pun čistote blage,
I punan raja i anđelske draži,
A moja duša vjetrić je što bludi
I samo tebe, milo cvijeće, traži.
Beč, 3. juna 1894.