Miralaj-beg pod bademom spava,
vjerna ljuba elfezenom maše,
a suzama svoje oči muti.
Miralaj-beg oči otvorio
pa je svoju ljubu pogledao: 5
— O boga ti, moja vjerna ljubo,
što s’ u licu boju mijenila?
Što si svoje oči pomutila?
Jesi li se roda poželila?
— Miralaj-beg iza brda sunce, 10
nijesam se roda poželila,
već mi veli tvoja mila majka:
— Kujo jedna, skoro dovedena,
ne gazi mi ibrišim haliju,
ti je nisi od babe donila! 15
Miralaj-beg ljubi govorio:
— Vjerna ljubo, draža od očiju,
hajd, obuci stambolske papuče
pa pogazi ibrišim haliju,
pa ćeš mojoj govoriti majci: 20
— Muči, stara, mukom zamuknula!
Ja sam begu sreću donijela,
donijela djevojačko carstvo.
Neće t’ ništa više reći majka.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 708.
