Rasla jela na sred Pridvoraca,
Pod njom sjedi carev kujundžija,
Više njega mila snaha staše,
Đever snahu za rukudržaše,
Na ruci joj prstene brojaše, 5
Milovaše, te joj govoraše:
„Snaho moja, zelena selvio!
„Kad si rasla, na što si gledala?
„Al' si rasla, bora gledajući
„Ali moga brata čekajući? 10
„Ali moje dvore gledajući?
„Al' t' je dobro u matere bilo?“
Ona njemu tiho govoraše:
„Moj đevere, zlaćeni prstene!
„Njesam rasla, bora gledajući, 15
„Ni tvojega brata čekajući.
„Ni na tvoje dvore gledajući,
„Već mi dobro u matere bilo;
„Dobro me je odranila majka:
„Ranila me medom i šećerom, 20
„A ponoći vinom i rakijom;
„Rano mene lijegala majka,
„A docna me ujutru dizala,
„Budila me kitom bosioka:
„„Ustaj, ćeri, granulo je sunce, 25
„„Naše b'jele obasjalo dvore.““
„S toga sam joj tanka i visoka.“
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 301-302.
