Mili Bože, čuda velikoga

* * *

[Mili Bože, čuda velikoga]

Mili Bože, čuda velikoga!
Ja li grmi, ja l' se zemlja trese,
Ja l' udara more o bregove?
Niti grmi, nit se zemlja trese,
Nit udara more o bregove, 5
Do l' anđeli svoje dare dijele:
Svetom Petru crkve i oltare,
A Nikoli, sveci i ikone.
Ražljuti se Ognjena Marija:
"Od tog dara, da ja nemam tala^[1]! 10
Bar mi dajte od oblaka ključe,
Da ja idem u Indžiju zemlju,
Đe polaze sestrice za braću,
I snašice za svoje djevere,
Mile kume, za svoje kumove - 15
Tu se čini mnogo nepočinstvo!"

---

Reference

1. tal - imanje, bogatstvo, korist

Napomene

Uz zbirku Mileusnića:

Signatura etnološke zbirke: Etn. zb. 81-2-108 br. 73.

21. MILI BOŽE ČUDA VELIKOGA - motiv iodele nebeskih darova među svecima, počinje klasičnom slovenskom antigezom, a završava poentom: Bogorodica se sprema u "Indžiju zemlju" da zavede (moralni) red i tako stekne dar; nezabeležena varijanta.

Izvor

• Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 69.