Mili Bože čuda golemoga,
Đe odbježe u goru zelenu,
U hajduke Milica djevojka.
Pa oblači zelenu dolamu,
A na glavu kalpak i čelenku. 5
Malo vr'jeme, za dugo ne bilo,
Sakupila do trideset druga,
Tridest druga, trideset hajduka,
Sve junaka, boljeg od boljega.
Hajduk bila trideset godina, 10
I posjekla do trideset glava. —
Kad nastala triesta godina
Ustadoše age i spahije,
Da po šumi razgone hajduke.
Okoliše Milicu djevojku, 15
Okoliše samu, bez drugova,
Drugovi joj prije izginuli,
Sjekuć' Turke age i spahije,
I begove, mule i kadije
I ostale Turke jenjičare. 20
Al' se ne da Milica djevojka,
Neg' razgoni Turke na buljuke.
Dva lješnika orahu su vojska —
Dva nejaka, na jednog junaka —
Na Milicu do trides Turaka. 25
Uhvatiše Milicu djevojku,
Pa je vode ka Travniku gradu,
A onome paši travničkome.
Kad su bili u blizu Travnika
Al' se maglom zamaglio Travnik: 30
Jer izašlo malo i veliko,
I izašle bule i hanume.
Govorile bule i hanume:
„Oj hajduče, da te Bog ubije,
„Zar imade na svjetu junaka 35
„Da s' ne boji našijeh Turaka?
„C ludosti ćeš izgubiti glavu!“
Al' govori silan harambaša:
„Ne ludujte bule i hanume,
„Ja nijesam turska kukavica, 40
„Već sam junak mlada Srpkinjica!“
Pa raskopča toke na prsima:
Sinuše joj prebijele dojke
Kao snijeg kad obasja sunce!
Kad viđeše travnjanske balije, 45
Od jada su po kamen uzeli,
I Milicu u kamen zasuli.
Srpske narodne pjesme pokupljene po Bosni, zbirka Koste H. Ristića; Na korist fonda K. H. Ristića izdalo na svijet Srpsko učeno društvo; U Biogradu u Državnoj štampariji, 1873., str. 120-121.
