Mili Bože čuda golemoga:
Prosijala zvijezda Danica
U sred dana, kajno u sred noći!
To ne bila zvijezda Danica,
Već to bio Milaković Jovo. 5
Od njeg ljepšeg u svijetu nema.
Pašinica l'jepu šćerku ima,
I šći joj se ašik učinila,
Pa je svojoj majci govorila:
„Oj, Boga ti, moja mila majko, 10
„Poturči mi Milaković Jova!“
Pašinica pašu umolila —
Sprema paša baše i kavaze
Da dovedu Milaković Jova.
Al' se Jovo jadu osjetio 15
I kavaze na nož dočekao,
Dvojici je ruku osjekao,
A trećemu glavu odrubio. —
Svezaše mu ruke naopako,
Pa ga vode paši gospodaru, 20
A paša ga na vješala daje,
Neka znade, šta paša valjade,
Neka znade, šta su jenjičari,
Jenjičari i carski kavazi.
Odvedoše Jovu na vješala. — 25
Triput se je zemljica potresla,
I triput se sunce uhvatilo:
Nek svjet znade da je pošten Jova!
Srpske narodne pjesme pokupljene po Bosni, zbirka Koste H. Ristića; Na korist fonda K. H. Ristića izdalo na svijet Srpsko učeno društvo; U Biogradu u Državnoj štampariji, 1873., str. 119-120.
