Mejrima/16

Matija Ban

Mejrima

ČIN TREĆI

◄   ПОЈАВА I

POJAVA II

ПОЈАВА III   ►

POJAVA II

Vrt u Uroševom domu. Ljubica u nevjestinskom ruhu

LjUBICA:
Jedva mogoh umaći od društva. –
Koja li je to Turkinja što se
Želi sa mnom sastati u vrtu
Prije nego na vjenčanje pođem?
Niko nema za to znati, niko
Ni spazit’ je: tako hoće. Baš sam
Radoznala da je čujem. Ali
Još je nema, a Živan će skoro
Sa svatima doći. — Ah! Ah Živan...
Kako tužno izgleda mi ovaj
Moj rukosad ruža, i vrt cio!
Ostavljam ih za svagda. O zbogom
Moj posl’jednji đevojački dane,
Branje cv’jeća po livadi kitnoj,
Nadmetanje s drugam’ u pjevanju.
I đurđevsko, ivanjsko igranje!^[1]
Zbogom i ti, kućo praočeva,
Milo moje i braće mi gn’jezdo;
Drugom’ ocu, drugoj majci idem,
Ne da pjevam, nego da uzdišem,
Ne da cv’jeća no pelena berem,
Kojim ljute da otirem suze
Što Živanu omilit’ ne mogoh.
Oh! Sve više to uviđam tužna,
Nijesam mu srcu prionula.

Reference

1. Igre u kolu na Đurđevdan (6. maja) i Ivandan (7. jula).

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.