Vodu nosi pašina robinja;
Za njom šeće beže Mehmed-beže,
Pa govori pašinoj robinji:
»O robinjo, oba ti svijeta,
Kada dođeš u žensku odaju, 5
Ti pomakni sa prozora platno,
Da ja vidim našeg paše šćerku.
Kunem ti se Bogom istinijem,
Ja se skoro u timare spremam,
A prije bih tebe udomio.« 10
Govorila pašina robinja:
»Ta ko ne bi tebe poslušao,
Ta ko ne bi, ne bilo ga majci,
Al’ ne smijem od paše našega,
Jer je paša platno naturio, 15
A na platnu šivke rasturio,
Na tetike udario ključe,
Da mu šćerka ne gleda sokake,
Da ne kupi pod prozore momke.«
Tu se beže malo osmjehnuo: 20
»Ja robinjo iz pašina dvora,
Ti upitaj gospojicu mladu:
Bi li kome lice obećala,
Ja l’ pašiću, ja li careviću?«
To robinja bega poslušala, 25
Pa upita gospojicu mladu,
K’o što joj je beže govorio!
Govorila gospojica mlada:
»Sjedi, more, babova robinjo,
Ko je tebe tome sjetovao? 30
Nikom ne bih poklonila lice,
Samo jednom begu Mehmed-begu,
A bih davno, kad bi dao babo.«
To robinja begu kazivala,
Beg robinji bakšiš učinio.35
Reference
Izvor
Sarajke, srpske narodne ženske pjesme, knj. 1; iz zbirke Milana Bugarinovića, [Sarajevo], Srbi tipografi grada Sarajeva, 1904., str. 21-23.
