Proletješe dva crna gavrana
Preko Risna, preko Ledenica,
I Grahova polja velikoga;
I padoše posred Korjenića
Na dvorove age Mekmed-age. 5
Ugleda ih Mekmed-aginica,
Tere ih je željno zaklinjala:
"Bogom vami, do dva crna vrana!
Otkle jutros, od koga li grada?
Koga grada, od koje li zemlje?" 10
Al govore do dva crna vrana:
"Mi smo jutros od Hercegovine,
Od Perasta, mjesta principova". —
Jošt im veli Mekmed-aginica:
"Bogom vami, do dva crna vrana! 15
Je li zdravo pod Perastom vojska,
I pred vojskom ago Mekmed-ago,
I kod njega dva sina njegova?
Je li zdravo, je li zadobila?
Vodi li mi hćeri[1] Burovića? 20
Ako Bog da i sreća junačka,
Tere mi ih u dvoru[2] dovede,
Ja bih jednu bracu darovala,
A drugu bih za sina uzela,
A treću bih u dvoru držala, 25
Da mi veze srmome[3] mahrame!" —
Al govore dva crna gavrana:
"Bogom nami, Mehmed-aginice!
Radi bismo bolje glase kazat,
Ma ne ćemo, nego što je istina. 30
Nije zdravo pod Perastom vojska,
Nije zdravo, nije zadobila;
Ni pred vojskom ago Mehmed-ago,
Niti vodi hćeri Burovića.
Ako li nam mlada ne vjeruješ, 35
Nu, pogledaj niz to polje ravno,
Gdje ti nosu mrtva Mehmed-agu,
I njegova konja ostrižena,
A na konju mrtva Mehmed-agu,
I bez glave i bez desne ruke!" 40
Kad to čula Mehmed-aginica,
Zakukala kako kukavica,
Procviljela kako ljuta zmija.
Tješila je svekrvica svoja,
Ter kuduni plačuć govorila: 45
"Nu pomuči, nevjestice moja!
Ako j’ Mehmedago poginuo,
Lijep ti je porod ostavio:
Dvije hćeri i četiri sina". -
Arhiv Jug. Akademije[4] Balovićev prjepis, A, str. 172-175 Zapisano u Perastu dne 15. svibnja 1654.
