Meni se čini

Meni se čini Pisac: Jakov Šantić

* * *

        Meni se čini

Meni se čini, tu, na mjestu ovom,
Gdje svaka trava, svaki cvijet, grana,
Još šapće ljubav mojih sretnih dana –
Meni se čini ti ćeš opet doći ...
I često, noću, s nemirom i bolom
Vjerujem, slutim, čekam kad ćeš doći! ...
 
Meni se čini, da u svakoj sjeni,
Dok lije mjesec kroz lisnate grane,
Tebe ću naći nestašnu, kô lane,
I ljubiti te i milovat dugo ...
... Meni se čini! ... Jedan san u meni
istinski živi kao biće drugo! ...
 
Meni se čini ... No kad zanos mine
I razum s bolom budnu javu pozna,
Koliko suza, koliko bola grozna
Ta noć čekanja za me bijedna krije?! ...
... Ah, u tom trenu, čini mi se, gledam,
Da sve oko mene i u meni – mrije! ...

---

Izvor

• Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 77.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.