Pređi na sadržaj

Memorandum o nezavisnosti (1991)

Izvor: Викизворник

Pošto je razmotrila različite inicijative za rješenje jugoslovenske ustavno-pravne krize i saslušala stavove, primjedbe i mišljenja predstavnika svih političkih stranaka i polazeći od Platforme o položaju Bosne i Hercegovine i budućem ustrojstvu jugoslovenske zajednice, Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, kao najviši organ vlast u okviru prava i dužnosti Republike i na osnovu Amandmana LXXI tačke 1, stava 2. na Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i Zaključaka Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine donesenog u skladu sa članom 3. stav 2., a u vezi sa članom 113. Poslovnika Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (S broj 132 od 14. oktobra 1991. godine), Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine na zajedničkoj sjednici vijeća Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine od 14. oktobra 1991. godine donosi

MEMORANDUM

(Pismo o namjerama)

  1. Imajući u vidu da su Republika Srbija donošenjem novog ustava, a republike Slovenija, Hrvatska i Makedonija plebiscitarnim i referendumskim odlukama i kasnijim mjerama zasnovanim na ovim odlukama, bitno i nepovratno promijenile konstitucije Jugoslavije i stvorili novo pravno i činjenično stanje, Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine ukazuju na odredbu važećeg Amandmana LX na Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Ovim amandmanom, prema kojem je Bosne i Hercegovina (citiramo) „demokratska suverena država ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine — Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive” trajno je definisan ustavni status Bosne i Hercegovine, odnosi u njoj i njeni odnosi prema drugima
  2. Bosna i Hercegovina će nastaviti da se zalaže za opstanak jugoslovenske zajednice na novim za sve prihvatljivim osnovama. U međuvremenu ona će se takođe zalagati za normalno funkcionisanje postojećih zajedničkih institucija, ali njeni predstavnici neće prisustvovati sjednicma Skupštine i Predsjedništva SFRJ ako istima ne prisustvuju predstavnici svih republika i pokrajina. Eventualne odluke ovih tijela u nekompletnom sastavu ne obavezuju Bosnu i Hercegovinu.
  3. S obzirom na nacionalni sastav njenog stanovništva, Bosna i Hercegovina neće prihvatiti nikakvo ustavno rješenje buduće jugoslovenske zajednice u kojoj ne bi istovremeno bile i Srbija i Hrvatska. U budućoj integraciji — ma kakva ona bila Bosna i Hercegovina treba da bude sa Srbijom i Hrvatskom povezana na isti način.
  4. Bosna i Hercegovina teži punoj demilitarizaciji njenog prostora. Uzimajući to kao svoj dugoročni cilj, Bosna i Hercegovina podržava napore za konsolidaciju prekida vatre u tekućem sukobu i uspostavu trajnog mira. Ako ova nastojanja iz bilo kojih razloga ne uspiju, Bosna i Hercegovina će učiniti sve što je u njenoj moći da u tom sukobu ostane neutralna, što podrazumijeva da se njeni građani ne angažuju ni na jednoj zaraćenoj strani i da njena teritorija ne bude korištena za ratne svrhe.
  5. Stavovi izneseni u ovom memorandumu izražavaju volju većine poslanika ove skupštine i kao takvi političku volju većine građana BiH, te predstavljaju obavezujući osnov za ponašanje državnih i političkih organa Republike.
  6. Polazeći od prava skupštinske većine da odlučuje o sudbili Republike kao cjeline, ova skupština istovremeno priznaje pravo skupštinskoj manjini da zahtijeva i ostvaruje svaki legitimni interes — etnički, kulturni, ekonomski i socijalni — uz uvjet da se isti ostvaju bez primjene sile i na legalan i demokratski način.
  7. Sa ovim memorandumom Skupština će upoznati našu i međunarodnu javnost.
  8. Ovaj memorandum objaviti u „Službenom listu SR BiH”.

S broj 133
14. oktobar 1991. godine
Sarajevo

Potpredsjednik
Skupštine SR BiH,
Mariofil Ljubić, s.r.

Izvor

[uredi]