Memija delija i Bajram čelebija
Pivo pije Memija delija
I sa njime Bajram čelebija.
Govorio Bajram čelebdja:
„A bora ti, Memija delija!
Ja imadem šadrvan vodicu, 5
A ti imaš seku ljepoticu,
Smiješ li je poslat šadrvanu,
Da donese studene vodice?"
Tu se oni ljuto okladili:
Za bijele dvore i ahare, 10
Iz ahara konje nejahane,
Sa čardaka blago nebrojeno.
Baci čašu Memija delija
I on ode svom bijelu dvoru.
Daleko ga seka ugledala, 15
Malo bliže pred njeg’ išetala;
Pmgovara Memija delija:
„Ukloni se, mila moja seko!
Dobar konjiic da te ne pogazi,
Oštra ćorda da te ne obreže, 20
Ljuti bratac da te ne okara.
Da si bogdo u oči slijepa,
A da nisi odviše lijepa,
Odoše mi dvori i podrumi,
Iz podruma konji nejahani, 25
Sa čardaka blago nebrojeno."
Sve joj kaže što je i kako je.
Govori mu ljepotica seka:
„A bora ti, moj premili brate!
Kupd meni konja od mejdana, 30
Ko štono je livanjskog ćehaje,
Sreži meni đuzel odijelo,
Ko štono je livanjskog ćehaje."
Ode bratac u novu čaršiju,
Pa joj kupi konja od mejdana 35
I poreza đuzel odijelo,
Ko štono je Livanjskog ćehaje
I odnese svom bijelu dvoru.
Oblači se ljepotica Ajka,
Kad s’ obuče, metnu kalpak na se 40
I uzjaha konja od mejdana,
Pa otjera preko polja ravna.
Ona dođe Bajram čelebiji,
Pa mu kuca halkom na vratima.
Bajram beže na čardaku bješe. 45
Uđe Ajka na avlijska vrata,
Dođe, prođe šadirvan vodici,
Tude stoji varakli stolica,
Sva zastrta varakli kadifom;
Sve su redom čaše pokićene 50
I rumenim vinom natočene.
Ajka pije šadrvan vodicu.
Ugleda je Bajram čelebija,
Ugleda je sa visoke kule,
Pa on ode šadrvan vodici, 55
Od jordama u žutim čizmama,
Od taslame — u b'jeloj ječermi.
Dođe, prođe beže Bajram beže
I on njojzi turski selam viknu.
Ona mu je selam prihvatila, 60
Po selamu hošgeldiju daju,
Još se oni za zdravlje pitaju.
Pita Ajku Bajram čelebija:
„Otkle li si, neznana delijo?
Odakle si, od kojeg si grada? 65
Kako li te po imenu viču?"
Govori mu Ajkuna djevojka:
„Ja sam junak od Lijevna grada,
A na ime Livanjski ćehaja.
Ja sam čuo i ljudi mi kažu, 70
U onoga bega Mehmed bega,
Da imade ljepotica seka;
A ja ne znam staze ni bogaze,
Ne znam puta do bijele kule,
Već boga ti, Bajram čelebija, 75
Da me vodiš begu Mehmed begu,
Da zaprosim ljepoticu seku,
Da joj dadem ptrsten i dukate."
Bi l' mu milo, ne bi nikoliko,
Ali njemu biti ne mogaše, 80
Već pomisli Bajram čelebija:
„Vidi sada jada iznenada!
Što ću junak od života svoga?
Da ne odem do bijele kule,
Tu će mene dušman prevariti, 85
Uzeće mu prsten i dukate.
Ne čudim se, jer je ženska glava,
A para mu u sandžaku nema,
Uzeće je da ga bog ubije,
Oteće mi ljepoticu Ajku! 90
Sve mislio, na jednu smislio:
Skoči Bajram na noge lagane
I on ode na bijelu kulu,
Pa otvara sahtijan sepete
I povadi bajramske haljine. 95
On se svuče, te se preobuče,
Pa oblači bajramske haljine,
Oblači se što god ljepše može,
Namješta se što ljepše umije,
Ogleda se i dva i tri puta, 100
Pa on ode niz visoku kulu.
Bećar jeste, nigdje nikog nema,
I zatvoni tu bijelu kulu
I izvede konja iz podruma.
Iz avlije konje izvedoše, 105
Pred kapijom konje uzjahaše.
Konja drži Bajram čelebija,
Konja jaše Ajkuna djevojka,
Ode Ajka preko polja ravna
I sa njome Bajram čelebija. 110
Konja igra i tamo i amo,
Pa govori Ajkuni djevojci:
„Vidi kule, livanjski ćehaja,
Vidi kule bega Mehmed bega!
Sad nas Ajka gieda sa pendžera, 115
Ne uzdaj se u ljepotu svoju,
Gleda Ajka momka od mejdana,
Gleda Ajka na mene junaka!"
U to doba do kule dođoše.
Ishodio Memija delija, 120
Ishodio pred bijelu kulu,
Pod sestrom je konja uhvaitio
I on njojzi hošđeldiju viče:
„Dobro došo, livanjski ćehaja!
Dobro došo, bolje mene našo!" 125
Bajram njemu turski selam viknu,
A on njemu selam prihvatio,
Po selamu hošđeldiju daje.
Skoči Ajka sa dobroga konja,
Skoči Ajka kano muška glava, 130
Kastile je kalpak ukinula,
Prosuše se sitne pletenice.
Kad to viđe Bajram čelebija,
Kol'ko huknu — tahta džama puknu,
Kol'ko jeknu — sva kula pozveknu! 135
Udari se rukom po koljenu:
„Medet Alah doboga miloga,
Varaše me Turci i kauri,
Niko mene prevarit ne može,
Osim danas Ajkuna djevojka — 140
Odoše mi dvori i ahari,
Iz ahara konji nejahani,
Sa čardaka blago nebrojeno!"
Progovara Memija delija:
„A boga mi, Bajram čelebija, 145
Težak oklad, a mnogo je blago,
Ti ćeš meni blago izdraviti,
Ja ću tebi seku pokloniti,^
Dobila je pod sreću junačku!"
