Maljković Stipan izbavlja Merdanagića Muju

Izvor: Викизворник


Maljković Stipan izbavlja Merdanagića Muju

0001 Kad zacvili trideset sužanja
0002 U tavnici brinjskog kapetana
0003 I pred njima Merdanagić Mujo,
0004 Sužnji cvile jutrom i večerom,
0005 Mujo cvili i noći i danom.
0006 Jedno jutro rano podranio
0007 U tavnici brinjskog kapetana,
0008 Pa na mazgal glavu naslonio,
0009 Istom žarko obasjalo sunce,
0010 On se žarkim suncem prigovara:
0011 „Žarko sunce, jesi l’ obasjalo,
0012 Jesi l’ našu Liku ogrijalo,
0013 A i moju u Rduču kulu,
0014 I u njojzi ostarilu majku,
0015 Je l’ mi mati jošte u životu,
0016 Spominje li Muju jedinoga?
0017 Evo tvoga u tavnici Muje,
0018 U tavnici brinjskog kapetana
0019 Sve dan po dan dvanaest godina,
0020 Već na meni koža ispucala,
0021 Po puklinah porasla mašina.
0022 Već je meni gvoždje dodijalo,
0023 Meni halka vratak priglodala,
0024 Na gole se žile oslonila,
0025 Bukagije noge prežuljale,
0026 Na gole se kosti oslonile.“
0027 Povikuje brinjskog kapetana:
0028 „Gospodine, brinjski kapetane!
0029 Jesi l’ jutros rano podranio,
0030 Ti sjediš li u svojoj odaji?
0031 Poslušaj de sužnja nevoljnika,
0032 Gdje ti sužanj u tavnici cvili,
0033 Tužan sužanj Merdanagić Mujo.
0034 Evo ima dvanaest godina,
0035 Kako si me metno u tavnicu,
0036 Već mi nikad ni mukaet nisi,
0037 Vavik jadan ležim u tavnici,
0038 Nikad ne znam, kad mi lito dođe,
0039 Lito prođe, kad mi zima dođe.
0040 Po čem znadem, kad mi lito dođe?
0041 Kad djevojke na vodu prohode,
0042 Sa mazgala mene dovikuju:
0043 „ „O Turčine Merdanagić-Mujo!
0044 Znaš li, Mujo, da je lito došlo?
0045 Svaka se je trava rascvitala,
0046 Sva je Mujo, gora prolistala.“ “
0047 Kroz mazgale cviće probacuju,
0048 Po tom znadem, da je lito došlo.
0049 Po čem znadem, da je zima došla?
0050 Kad divojke na vodu prohode,
0051 Na mazgale mene dovikuju:
0052 „ „O Turčine Merdanagić-Mujo!
0053 Znaš li, Mujo, da je zima došla?
0054 Sva se, Mujo, trava osušila,
0055 A sa gore listak opanuo,
0056 Našu zemlju snijeg pritisnuo.“ “
0057 Kroz mazgale grude probacuju:
0058 „ „Eto t’, Mujo, sniga bijeloga!“ “
0059 Po tom znadem, da je zima došla.
0060 Još me sunce nije ogrijalo,
0061 Gospodine, to nije junačka!
0062 Jal me cini, jal glavu odsici,
0063 Tavnica je kuća neobična,
0064 Ja se muci naučio nisam.“
0065 Tako cvili Merdanagić Mujo.
0066 Misli Mujo, da niko ne čuje,
0067 A sluša ga kićena divojka,
0068 Ći Ružica brinjskog kapetana.
0069 Kada čula sužnja nevoljnika,
0070 Pa poteče ćaći u odaju:
0071 „Ja moj ćaća, brinjski kapetane!
0072 Tebi sužanj u tavnici cvili,
0073 Tužan sužanj Merdanagić Mujo,
0074 Evo ima dvanaest godina,
0075 Da ti nikad nije zacvilio,
0076 Ja te molim, zovni tavničara,
0077 Nek otvori kamenu tavnicu,
0078 Nek izvadi sužnja iz tavnice,
0079 Pa ti vidi Merdanagić-Muju.“
0080 Kada čuo brinjski kapetane,
0081 On povika tavničara Juru:
0082 „Službeniče, tavničaru Jure!
0083 Izvedi mi sužnja iz tavnice,
0084 Ljutu zmiju Merdanagić-Muju
0085 I još s njime trideset sužanja,
0086 Da ih pitam, što je njima krivo.“
0087 Službenik mu otvori tavnicu,
0088 Izvede mu sužnje iz tavnice,
0089 Svi se sužnji njemu pokloniše
0090 Posli glave Merdanagić-Muje,
0091 Njemu veli brinjski kapetane:
0092 „O Turčine Merdanagić-Mujo!
0093 Što si bolji od ovih sužanja,
0094 Pa mi ne ći Bogu nazovnuti,
0095 A ne ći se meni pokloniti?“
0096 „ „Gospodine, brinjski kapetane!
0097 Ja sam tebi Boga nazovnuo,
0098 A nisam se tebi poklonio.
0099 Meni moja vjera ne donosi,
0100 Gospodine, da ti se poklonim,
0101 Je li tebi bolje, gospodine,
0102 Što bi ti se Mujo poklonio,
0103 Što bi tvojoj ruci poletio?
0104 Ako ti je bolje, gospodine,
0105 Tebi će se Mujo pokloniti
0106 A i tvojoj ruci poletiti,
0107 Jer mi se je za glavu zapelo.
0108 Evo ima dvanaest godina,
0109 Ti kako si mene osužnjio,
0110 Nikad mene ni pogledo nisi,
0111 Viš je meni muka dodijala,
0112 Tavnica je kuća neobična,
0113 Ja se muci naučio nisam,
0114 I ti znadeš, vridan gospodine.
0115 Vid’ de vrat Merdanagić-Muje,
0116 Kako ga je halka preglodala,
0117 Vid’ de nogu Merdanagić-Muje
0118 I na njima troje bukagije!
0119 Ovo Mujo durati ne more.
0120 U ’vo mojih dvanaest godina
0121 Još me sunce nije ogrijalo,
0122 Jali sunce, jali mjesečina,
0123 Jal me cini, jal odsici glavu!“
0124 Zacviliše sužnji u odaji:
0125 „Gospodine, brinjski kapetane!
0126 Ja nas cini, ja odsicaj glave,
0127 Ne vraćaj nas natrag u tavnicu!
0128 Tad im veli brinjski kapetane:
0129 „Davor moji sužnji u odaji!
0130 Kad s’ molite meni kod kolina,
0131 Kad ste mi se tako pokorili,
0132 Ja ću vaske jutros uciniti:
0133 Hoćete li dati dugovanja,
0134 Svaki dati a za svoju glavu,
0135 Dugovanja stotinu dukata,
0136 Ja ću sviju otpuštiti vaske.“
0137 Svi se njemu sužnji pokloniše,
0138 Pokloniše, ruci poletiše:
0139 „Fala tebi, vridan gospodine!
0140 Mi ćemo ti dati dugovanje
0141 Svak za glavu stotinu dukata.
0142 Molimo se kod kolina tvoga,
0143 Sad nejmamo gotovih dukata,
0144 Da bi t’ dali mi za svoje glave,
0145 Daj na vjeru otpušti junake,
0146 Da zbijamo tebi dugovanje,
0147 Kad rečemo, da ga donesemo.“
0148 „ „Čujte, mojih trideset sužanja!
0149 Svakome ću knjigu napraviti,
0150 Svak će meni svoju vjeru dati,
0151 Ja ću vaske na vjeru puštiti,
0152 Eto vami za pun mjesec dana,
0153 Dođite mi u petoj nedilji,
0154 Dones’te mi moje dugovanje.
0155 Hajde svaki svojoj domovini,
0156 Svaki prosi glavno dugovanje
0157 Po svoj Lici i turskoj Krajini!“ “
0158 Svi mu sužnji vjeru zadadoše.
0159 Kad otpušti trideset sužanja,
0160 Osta glava Merdanagić-Muje,
0161 A zacvili u odaji Mujo:
0162 „Gospodine, brinjski kapetane!
0163 Što će glava Merdanagić-Muje?
0164 Što ustavljaš Merdaganić-Muju?
0165 Ja me cini, ja glavu odsici,
0166 Ne vraćaj me natrag u tavnicu!“
0167 Onda veli brinjski kapetane:
0168 „O Turčine Merdanagić-Mujo!
0169 Tebi, Mujo, otkupljenja nejma,
0170 Dok je tvoja u životu glava.
0171 Znaš, Turčine Merdanagić-Mujo,
0172 Dok si bio u Raduču svome,
0173 Ti si često četu podizao,
0174 Često si mi Brinju sahodio,
0175 Porobio, žalost ogradio.
0176 Jednoč ti si četu pokupio,
0177 Sašo četom Brinju bijelome,
0178 Porobio sela oko Brinja,
0179 Porobio, vatrom zapalio.
0180 Ja ti za to ne bi zavidio,
0181 Ne bi, Mujo, tako je junaštvo.
0182 Al si brata moga pogubio,
0183 Mog Jovana a brata mlađega,
0184 Odnio si glavu na Udbinu,
0185 Pa je dao begu za čelenku;
0186 Za to tebe otpuštati ne ću.“
0187 „ „Sve je tako, brinjski kapetane,
0188 Gospodine, tako je junaštvo!
0189 I on jednoč vojsku pokupio,
0190 Izveo je na široku Liku,
0191 Porobio, vatrom zapalio,
0192 Trijest naših sela popalio,
0193 Najstrag sašo do Raduča bila,
0194 Popalio gradu do bedena,
0195 I medresu našu popalio,
0196 Pogubio Omer-efendiju,
0197 A i trijest softi kod njegaka,
0198 I mog mlađeg brata Huseina,
0199 Snio glavu Brinju kamenome,
0200 Gospodine, tako je junaštvo,
0201 I ja svoga brata okajao.
0202 Eto t’ sablje, evo moje glave,
0203 Ti odsici glavu sa ramena,
0204 Gospodine, došlo ti je ruke.“ “
0205 Njemu veli brinjski kapetane:
0206 „Sve je tako, Merdanagić-Mujo!
0207 Za to znade brinjski kapetane,
0208 Za to tebi zaviditi ne ću.
0209 Evo ima do dvan’est godine,
0210 Kako sam te metno u tavnicu,
0211 Još se meni pokorio nisi,
0212 Zacvilio u mojoj tavnici,
0213 Što t’ jutros danku na podranku?
0214 Al si gladan mesa debeloga,
0215 Al si žedan vina rumenoga,
0216 Što zacvili meni u tavnici?“
0217 „ „Gospodine, brinjski kapetane!
0218 Gladan nisam mesa debeloga,
0219 Žedan nisam vina rumenoga,
0220 Da mi nije muka dodijala,
0221 Ni jutros ti ne bi zacvilio;
0222 Al je meni muka dodijala,
0223 A teško me gvoždje pritisnulo,
0224 Ja veš gvoždja podniti ne mogu,
0225 S otog sam ti jutros zacvililo.“
0226 Pa se njemu Mujo poklonio:
0227 „Gospodine i gospodski sine!
0228 Ja me cini, ja glavu odsici!“
0229 Nasmija se brinjski kapetane:
0230 „Ljuta zmijo, Merdanagić-Mujo!
0231 Pravo meni u odaji kažeš,
0232 Turčine, to ti je junučka.
0233 Kad je tako Merdanagić Mujo,
0234 Jutros ću te, Mujo, uciniti,
0235 Ako mogneš dati dugovanje,
0236 Puštit ću te do Raduča tvoga:
0237 Hoš mi dati ti za svoju glavu
0238 Gotovine stotinu dukata?“
0239 „ „Hoću, bane, ja za svoju glavu.“ “
0240 „Hoš mi dati, Merdanagić-Mujo,
0241 Zlatan ćurak ličkog Mustajbega,
0242 Desnu ruku gazi-Ćejvanage,
0243 Dug-dolamu Vrcić-bajraktara,
0244 Dati kalpak Tale Ličanina,
0245 Zlatna puca dizdareva sina,
0246 A čelenke Đulić-bajraktara,
0247 Ledenjake Maljković-Stipana,
0248 Kakvih pušak na svoj Lici nejma?“
0249 „ „Gospodine, brinjski kapetane!
0250 Sve ću dati ja za svoju glavu.
0251 Daj de meni listak knjige bile,
0252 Da ja knjigu šaljem na Udbinu,
0253 Na Udbinu ličkom Mustajbegu,
0254 Nek mi zove moju staru majku,
0255 Nek prodaje moje dostojanje,
0256 Moju jadnu na Raduču kulu,
0257 Nek izbija stotinu dukata
0258 A za glavu Muje jedinoga.
0259 Čini mi se, vridan gospodine,
0260 Da Ličani požaliti ne će
0261 Za me dati toga dugovanja.
0262 Najteže je dati dugovanje:
0263 Desnu ruku gazi-Ćejvanage,
0264 Ledenjake Maljković-Stipana.
0265 Vjeru j’ dao Maljković-Stipane,
0266 Da on ne da svojih ledenjaka
0267 Ni za kakva na odžaku sina,
0268 Ja brez rane, ja brez mrtve glave.
0269 Al mi s’ čini, vridan gospodine,
0270 Da pušaka požaliti ne će
0271 A za glavu Merdanagić-Muje.
0272 Ne će aga ruke požaliti,
0273 Odrizati iz ramena ruku
0274 Za svog pobru Merdanagić-Muju.“ “
0275 Kada brinjski čuo kapetane:
0276 „Eto t’, Mujo, listak knjige bile!
0277 Piši knjigu, kako tebi drago,
0278 Privarit ćeš brinjskog kapetana.“
0279 „ „Gospodine, privariti ne ću.
0280 Ja ću bilu knjigu napraviti,
0281 Ti je begu šalji na Udbinu,
0282 Pričekaj me za petnaest dana,
0283 Ti pričekaj dugovanja moga.
0284 U nedilju do petnaest dana
0285 Da ne stigne moje dugovanje,
0286 Evo glave Merdanagić-Muje,
0287 Onda radi, šta je tebi drago.“ “
0288 Pravi b’jelu knjigu na kolinu
0289 A na ruke begu udbinjskome.
0290 Dade knjigu brinjskom kapetanu,
0291 Posla knjigu brinjski kapetane.
0292 Kada knjiga stiže na Udbinu.
0293 Grozne begu suze udariše
0294 Gledajući knjigu u begluku.
0295 Mehana je puna Udbinjana,
0296 Do njeg sjedi gazi-Ćejvanaga,
0297 Medju njima Maljković-Stipane,
0298 Do njeg sidi Dizdarević Meho,
0299 Bega sedam dvori bajraktara,
0300 Medju njima Tale Ličanine,
0301 Svaki muči, ništa ne divani.
0302 Begu veli gazi-Ćejvanaga:
0303 „Čija ti je knjiga, Mustajbeže?“
0304 Njemu beže veli u mehani:
0305 „Čujte, braćo, u begluku mome!
0306 Ovo j’ knjiga od brinja kamena.
0307 Od našega Merdanagić-Muje,
0308 Poslo mi je brinjski kapetane.“
0309 Pa im knjigu naustice kaže:
0310 „Evo našeg Merdanagić-Muje
0311 U tavnici brinjskog kapeana,
0312 Jioš je Muji u životu glava,
0313 Ucini ga brinjski kapetane,
0314 Ovo j’ knjiga poraz dugovanja
0315 Za Mujinu na ramenu glavu:
0316 Gotovine stotinu dukata,
0317 Da Mujino prodam dostojanje;
0318 Išće ćurak bega Udbinjskoga,
0319 Dug-dolamu Vrcić-bajraktara,
0320 Išće kalpak Tale Budaline,
0321 Zlatna puca dizdareva sina,
0322 Kakvih puca na svoj Lici nejma,
0323 I čelenke Đulić-bajraktara;
0324 Evo hala i žalosti teške,
0325 Desnu tvoju, Ćejvanaga, ruku,
0326 Da odrižeš ruku iz ramena,
0327 Da je šalješ Brinju kamenome,
0328 Ledenjake Maljkovića moga,
0329 Kakvih pušak na svoj Lici nejma,
0330 To je Muji glavno dugovanje.
0331 Reko mi je brinjski kapetane
0332 Pričekati do petnaest dana;
0333 Da ne stigne Muji dugovanje
0334 U nedilju a do ikindije,
0335 Ode glava Merdanagić-Muje!
0336 Sad što ćemo, moji Udbinjani!
0337 Kako ćemo Muju izbaviti,
0338 Hoćemo li dati dugovanje?“
0339 Svaki muči, ništa ne divani.
0340 Njemu veli gazi-Ćejvanaga:
0341 „Naš Mustajbeg u begluk-mehani!
0342 Ako ćemo dati dugovanje,
0343 Ni ja ruke požaliti ne ću,
0344 Odrizati iz ramena ruku
0345 A za glavu Merdanagić-Muje,
0346 Ja prez ruke biti na Udbini.“
0347 Stade vika Tale Ličanina:
0348 „Čuj, Mustajbeg, od sve Like glavo!
0349 Kad ti ćurka požaliti ne ćeš,
0350 Ja bi kalpak na vatru bacio,
0351 Kamo l’ ne bi dao dugovanje
0352 Za svog pobru Merdanagić-Muju!
0353 Al Mustajbeg, od sve Like glavo!
0354 Kad mi tako damo dugovanje
0355 Za našega Merdanagić-Muju,
0356 To će s’ čuti na četiri strane,
0357 Svak će s’, beže, s nami pošaliti,
0358 Pošaliti, naske spominjati,
0359 Šalit će se s nami Kotarani
0360 Sve pijući po Kotaru vino:
0361 Vid’ de nama bega udbinjskoga
0362 I njegovih po Lici junaka,
0363 Kud dadoše glavno dugovanje!
0364 Oni šalju robu sa sebeka,
0365 Šalju desne iz ramena ruke
0366 A za glavu Merdanagić-Muje,
0367 A ne mogu Muje izbaviti.
0368 Radi, beže, kako tebi drago,
0369 Još upitaj Maljković-Stipana,
0370 Hoće l’ dati svoje ledenjake?“
0371 Stade vika Maljković-Stipana:
0372 „Naš Mustajbeg, od sve Like glavo!
0373 Ja ne žalim malih ledenjaka
0374 Za najgoreg na Lici junaka,
0375 Ja kamo li za mog pobru Muju.
0376 Čuj me, beže, što Stipan govori,
0377 Ja sam vjeru dao od sebeka,
0378 Da ja ne dam svojih ledenjaka
0379 Ni za jednog na odžaku sina,
0380 Ja brez rane, ja brez mrtve glave.
0381 Sad ja ne dam malih ledenjaka
0382 Ni za glavu Merdanagić-Muje.
0383 Kad je tako brinjski kapetane,
0384 Kad je tako Muji kidisao,
0385 Ja ću saći Brinju kamenome,
0386 Vidit kulu brinjskog kapetana,
0387 Onda ću mu dati ledenjake.“
0388 To mu reče, a na noge skoči.
0389 Stade vika dizdareva sina:
0390 „Maljkoviću, Bogom pobratime!
0391 Ja ću s tobom Brinju kamenome.“
0392 A povika lički Mustajbeže:
0393 „Stani, sine, Maljković-Stipane!
0394 I ja ću s tobom Brinju kamenome,
0395 Dok podignem na Udbini vojsku.“
0396 Begu veli Maljović-Stipane:
0397 „Diž’ je, beže, kako tebi drago!
0398 Tamo ću se s tobom sastanuti,
0399 Kad se spuštiš Brinju bijelome,
0400 Samo nemoj zametnuti kavge,
0401 Dok ne čuješ na kuli prangiju.“
0402 Ode Stipan svojoj domovini.
0403 Podiže se lički Mustajbeže,
0404 Da podiže svu široku Liku,
0405 On povika trideset delija:
0406 „Jaš’te, djeco, ate plemenite,
0407 Gonite ih po širokoj Lici,
0408 Po palankah i ličkih gradovih,
0409 Nos’te haber ličkog Mustajbega:
0410 Ko god ata hrani na jaslama,
0411 A od ove u drugu subotu
0412 Nek osvane kod vode Crvaća,
0413 Valja poći Brinju kamenome.“
0414 Da vidimo Maljković-Stipana!
0415 U Stipana mirovanja nejma.
0416 Dok on sadje do odžaka svoga,
0417 On oblači kaursko odilo,
0418 Ka serdari nose po Kotarih,
0419 A pojaha vrana velikoga,
0420 Pa otišće niz Liku široku.
0421 Kad on Lici na obalu siđe,
0422 Dočeka ga Dizdarević Meho
0423 I pobro mu Tale Ličanine
0424 Pod bučovi i crni škrljaci.
0425 Nasmija se Maljković-Stipane:
0426 „Hoćemo li, oba pobratima,
0427 Hoćemo li Brinju bijelome,
0428 Jeda našeg bega udbinjskoga,
0429 Hoće li nam indat učiniti?“
0430 Otiskoše niz Liku Ribniku,
0431 Kraj Ribnika ate proćeraše,
0432 Okrenuše pod Korin-planinu,
0433 Višse tavna noćca unoćala.
0434 Višta j’ glava Maljković-Stipana,
0435 Prike staze znade u planini,
0436 Kud će bilu Brinju okrećati.
0437 Svu noć oni ljuto putovali.
0438 I Otočac bili nadmetnuše,
0439 I Gašticu vodu prometnuše,
0440 Otiskoše Brinju kamenome,
0441 Do u jutro, dok se rodi sunce,
0442 Stiže Stipan svojoj posestrimi.
0443 Dočeka ga Pava krčmarica.
0444 Razhahaše sva tri pobratima,
0445 Izvede ih Pava u odaju,
0446 A prid pobre tolu postavila,
0447 Razložiše pobre piti vino,
0448 Onda veli Pava krčmarica:
0449 „Maljkoviću, Bogom pobratime!
0450 Evo ima za godinu dana,
0451 Tebe nejma Brinju kamenome,
0452 Pobratime, što s’ od tebe radi,
0453 Što s’ mi sašo Brinju kamenome?“
0454 „ „Davor, Pavo, moja posestrimo!
0455 J asam sašo Brinju kamenome
0456 Potražiti pobratima svoga
0457 U tavnici brinjskog kapetana,
0458 Da upitam brinjskog kapetana,
0459 Za koga su moji ledenjaci.“ “
0460 Nasmija se Pava krčmarica:
0461 „Pobratime, nemoj budaliti!
0462 Tvrda j’ kula, oko nje avlija,
0463 Kule mu čuva šezdeset platnika,
0464 A prid njima Toma harambaša.
0465 Znaš li glavu brinjskog kapetana,
0466 Da ga grđeg u svem Brinju nejma!
0467 Tako Muje izbaviti ne ćeš
0468 Ja prez rane, ja prez mrtve glave,
0469 Moreš ludo izgubiti glavu,
0470 Eno Muje u kuli kamenoj.
0471 Otkako je Muju ucinio,
0472 Izvadio Muju iz tavnice,
0473 Pa je njega metno u odaju,
0474 Dobro drži Merdanagić-Muju,
0475 Reko mu je brinjski kapetane
0476 Čekati mu glavno dugovanje
0477 U nedilju a do ikindije.
0478 Da ne stigne Muji dugovanje,
0479 Onda će mu kidisati glavi.
0480 Ti poslušaj svoje posestrime,
0481 Kako ćete Muju izbaviti:
0482 U njeg ima kićena divojka,
0483 Ruža lipa brinjskog kapetana,
0484 Da je lipše u svem Brinju nejma.
0485 Ružica je moja posestrima,
0486 Tvoga sam joj sina nafalila,
0487 Tvoga Jovu, sina najmlađega,
0488 Ona mu je svoju vjeru dala,
0489 Da b’ mu ljuba bila kod kolina,
0490 Ako ne bi kićene divojke,
0491 Tako Muje izbaviti ne ćeš,
0492 Van da bi mu kulu zapalio.
0493 Ja ću tebi Ružu dobaviti,
0494 Noćas će mi u pohode sići,
0495 Svaku noć mi dolazi divojka.“
0496 Nasmija se Tale Ličanine:
0497 „Davor Pavo, naša posestrimo!
0498 Sve je tako, naša posestrimo,
0499 Mi ćemo te, sestro, poslušati,
0500 Crna s’ gora razbiti ne može,
0501 Ne će Tale zamećati kavge.“
0502 Vas dan oni hladno piše vino.
0503 Kad se tavna unoćala noćca,
0504 Pava nikad da miruje ne će,
0505 Već dobavi kićenu devojku.
0506 Kad uskoči Ruža u odaju,
0507 Stipanu je poletila ruci,
0508 U obi ga poljubila ruke,
0509 Njemu veli kićena divojka:
0510 „Sad mi kaži, Maljković-Stipane!
0511 Što me zoveš u halvat-odaju?“
0512 Njojzi veli Maljković-Stipane:
0513 „Lipa Ružo, kićena divojko!
0514 Jeda pobru Merdanagić-Muju,
0515 Je li pobri u životu glava?“
0516 Njemu veli kićena divojka:
0517 „Eno t’ pobre u halvat-odaji,
0518 Ja sam njemu večerati dala,
0519 Vavik mu je u žiovotu glava.“
0520 „ „Kamo t’ ćaća, brinjski kapetane?
0521 Hajd’ me vodi, gdje ti ćaća spava,
0522 Da mu dadem svoje ledenjake
0523 A za glavu pobratima svoga.“ “
0524 Njemu veli kićena divojka:
0525 „Bogom ćaća, Maljković-Stipane!
0526 Sad ne mogu ja do ćaće doći,
0527 Lego mi je ćaća u odaji.
0528 Van poslušaj kićene divojke:
0529 Ti se prodji brinjskog kapetana!
0530 Van te molim kao ćaću svoga,
0531 Ja sam vjeru dala od sebeka,
0532 Vjeru dala svojoj posestrimi,
0533 Da ću t’ snaša biti u odžaku,
0534 Tvome Jovi biti virna ljuba.
0535 Ako ’š meni svoju vjeru dati,
0536 Da ćeš mene na Liku poniti,
0537 Svoga Jovu sa mnom oženiti,
0538 Ja ću tebi pobru izbaviti.“
0539 Nasmija se Tale Ličanine:
0540 „Lipa Ružo, kićena divojko!
0541 Evo t’ vjera Tale Ličanina:
0542 Ako bidu u životu glave,
0543 Stipan tebe ostavljati ne će.“
0544 Sve se smije Maljković-Stipane!
0545 „Ne budali, Tale Ličanine!
0546 Ne prosimo ovud divojaka,
0547 Van tražimo pobratima moga.“
0548 „ „Ne budali, Maljković-Stipane!
0549 Slušat ćemo naše posestrime
0550 I Ružice kićene divojke,
0551 Pa da ćemo pogubiti glave.“ “
0552 Njima veli kićena divojka:
0553 „A moj striče, Tale Ličanine!
0554 Poslušaj de kićene divojke:
0555 Lipo vam je u ovoj odaji,
0556 Vam će biti pića izobila
0557 Kod Pavice ove krčmarice,
0558 Iz begluka kićene Ružice,
0559 Čekat ćemo ovde do nedilje.
0560 Kada bude u oči nedilje,
0561 Nadajte se kićenoj divojci;
0562 Kada bide noći po ponoći,
0563 Drž’te svoje ate opremite,
0564 Da bježimo od Brinja kamena.
0565 Ja ću ukrast brata od matere,
0566 Brata Marka od ljeta četiri,
0567 Ponit ćemo na Udbinu Marka.
0568 Ako budu u životu glave,
0569 Te sadjemo zdravo na Udbinu,
0570 Onda će ti Muju povratiti.“
0571 Nasmija se Tale Ličanine:
0572 „Hoću, seko, kako tebi drago!“
0573 Ode lipa kićena divojka,
0574 Ostadoše sva tri pobratima.
0575 Onda veli Maljković-Stipane:
0576 „Pobratime, Tale Ličanine!
0577 Što ti reče kićenoj divojci?
0578 Mogla bi nas privariti Ruža,
0579 Otkazati ćaći na odžaku.“
0580 A povika Pava krčmarica:
0581 „Pobratime, Maljković-Stipane!
0582 Tvrda j’ vjera kićene Ružice,
0583 Tvrdja vjera neg studena st’jena.“
0584 „ „Nemoj, Pave, moja posestrimo!
0585 Kada bude ukrasti divojku,
0586 Pobratime, to nije junačka!“ “
0587 Nasmija se Tale Ličanine:
0588 „Ne budali, Bogom pobratime!
0589 Jedna j’ hila veliko junaštvo,
0590 Niko za to zaviditi ne će.
0591 Čekat ćemo kićene divojke,
0592 Jer Otočac valja prometnuti.“
0593 Sve se smije Maljković-Stipane.
0594 Pobratimi hladno piju vino,
0595 Svaku ima noćcu dolazi divojka,
0596 Pa ih pita kićena divojka:
0597 „Je l’ vam lipo na konaku ovde?“
0598 Sve se smije Tale Ličanine:
0599 „Lipo nam je, kićena divojko!
0600 Dobro nam je, i boljem se nadam,
0601 Kda god tebe vidim u odaji.
0602 Da je Otočac kako prometnuti,
0603 Lako bi se na Liku izašlo.“
0604 Nasmija se kićena divojka:
0605 „Ne staraj se, Tale Ličanine!
0606 Otočac je lako prometnuti,
0607 Da j’ uteći Sinjcu uz Dražice,
0608 Provest će vas kićena divojka.“
0609 „ „Lipa Ružo, kićena divojko!
0610 Gašticu je muka pribroditi.“ “
0611 „Ne staraj se, Tale Ličanine,
0612 Provest će vas na ćupriju Ruža,
0613 Kraj čardaka Jovan-harambaše.“
0614 „ „A Ružice, kićena divojko!
0615 Ti provedi Talu na ćupriju,
0616 Ja ću tebe svesti na Udbinu.“ “
0617 Veš dan po dan i nedilja dođe.
0618 Kada bilo u oči nedilje,
0619 Viš im pola noći prometnulo,
0620 Sve pogleda Tale Ličanine,
0621 Vavik hoda Pava krčmarica,
0622 A veli joj Tale Ličanine:
0623 „Krčmarice, naša posestrimo!
0624 Veš je pola noći prometnulo,
0625 Ovo nejma kićene divojke,
0626 Privarit će kićena divojka.“
0627 „ „Pobratime, privariti neće,
0628 Sad će doći kićena divojka,
0629 Spremajte se u mojoj odaji,
0630 Ja ću vaše ate opremiti.“ “
0631 Pobratimi na noge skočiše,
0632 Spremaju se sva tri pobratima.
0633 Dok s’ spremiše momci u odaji,
0634 Al odaji vrata poletiše,
0635 Kad na vrata uskoči divojka,
0636 U naramku ona nosi d’jete,
0637 Ludo d’jete sanak privario,
0638 U bilu ga svilu zamotala,
0639 Stipanu ga metnu preko krila:
0640 „A moj ćaća, Maljković-Stipane!
0641 Eto tebi brata Marijana,
0642 Eto t’ glave Merdanagić-Muje,
0643 Za njeg moreš Muju izbaviti,
0644 Dat će t’ ćaća Merdanagić-Muju
0645 I još uz njeg mala gotovoga,
0646 Jer on nejma neg Marka jednoga.
0647 Već ustajte, vikat pohoditi,
0648 Blizo se je zora prikučila,
0649 Na ćupriju valja pregaziti.“
0650 Digoše se sva tri pobratima,
0651 Stade vika Maljković-Stipana:
0652 „Uzmi, Tale, Marka nejakoga!
0653 Ti ćeš Marka, a ja ću divojku,
0654 Ja poniti snahu na gavranu.
0655 Ne šali se, Bogom pobratime!
0656 Čuvaj dobro na kulašu d’jete,
0657 Nemoj, Tale, ostaviti Marka,
0658 Jer ću t’ mrtvom govoriti glavom.“
0659 „ „Pobratime, ne staraj se s time!“ “
0660 Njima veli Dizdarević Meho:
0661 „Hajmo, braćo, u sto dobrih časa,
0662 Vi pones’te Marka i divojku!
0663 Ako vami bude do potrebe,
0664 Meho će vas pleći zakloniti.
0665 Dok čujete dizdareva sina,
0666 Ne bojte se sebi, pobratimi!“
0667 Saskakaše u halvat-avliju,
0668 U avliji konje pojahaše,
0669 Nosi Tale Marka na kulaša,
0670 Stipan meće za sobom divojku:
0671 „Drž’ se dobro na konju, divojko,
0672 Jer ti zora ne znaš gavranova.“
0673 Isprati ih Pava krčmarica:
0674 „Hajde, braćo, u sto dobrih časa!“
0675 Otiskoše sva tri pobratima,
0676 Hitro gone do Otočca bila.
0677 Kad stigoše do Otočca bila,
0678 Istom bila zora obilila.
0679 Na ćupriju konje naćeraše,
0680 Stoji vika kićene divojke:
0681 „Službeniče, Jovan-harambaša,
0682 Obori mi čekmu na ćupriji!
0683 Ja sam jutros rano podranila,
0684 Ja sam pošla kuli od kamena
0685 Svom ujaku Sinjanin-Gavranu.“
0686 Opazi je Jovan-harambaša,
0687 Stade vika Jovan-harambaše:
0688 „Stan’, počekaj, moja posestrimo!
0689 Eto moga Save službenika,
0690 Oborit će čekmu na ćupriji.“
0691 A iskaka Sava službeniče,
0692 On obori čekmu na ćupriji,
0693 Njemu Stipan dobro jutro viknu,
0694 A na čekmu naćera gavrana,
0695 Kraj njeg Tale proćera kulaša,
0696 U tom Meho najaha dorata.
0697 Kad pogleda Sava službeniče,
0698 On opazi na konju divojku,
0699 A povika Jovu harambašu:
0700 „Zlot i sio i vino popio!
0701 Projaha ti serdar na gavranu,
0702 On pronese na konju divojku,
0703 Ja je Turčin, ja je turska raja.“
0704 Kraj njeg Meho protišće dorata.
0705 Harambaša na noge skočio.
0706 Dok iskaka Jovan iz čardaka,
0707 Prigazie ati na ćupriji,
0708 A na kuli otrže prangija,
0709 A na kuli brinjskog kapetana,
0710 Na Otočcu pukoše topovi,
0711 Zavrže se kod Otočca larma,
0712 Od Otočca i Brinja kamena.
0713 Pobigoše sva tri pobratima,
0714 Povikuje kićena divojka:
0715 „Gon’, Stipane, vrana velikoga!
0716 Za nami se larma podignula,
0717 Ni ’š izniti, ni glave odniti,
0718 Dočekat će dvije harambaše,
0719 Dočekati Sinjcu u Dražici,
0720 Jedno Sava, a drugo Ostoja,
0721 S njima dvama šezdeset platnika,
0722 Sustignut će naše Otočani.“
0723 Njojzi veli Maljković-Stipane:
0724 „Ne budali, kićena divojko!
0725 Ja s’ ne bojim dviju harambaša,
0726 A ni vaših bisnih Otočana,
0727 Dok je meni bega udbinjskoga.“
0728 Sve otočki pucaju topovi,
0729 Diže s’ larma sa četiri strane,
0730 Opaziše obi harambaše,
0731 U stazu se oni pojagmiše,
0732 Da ujagme stazu u planini,
0733 Al udari lički Mustajbeže,
0734 Širimice s vojskom udario.
0735 Kad vidiše obi harambaše,
0736 Čuje s’ nara ličkog poglavara:
0737 „Hala djeco, lički sokolovi!
0738 Zavrgla se kod Otočca larma,
0739 Poginut će Maljković-Stipane.“
0740 Kada čuše obi harambaše,
0741 Harambaše kraju pribigoše,
0742 Stoji vika Save harambaše:
0743 „Bjež’mo, braćo, kraju u planinu!
0744 Namama je Maljković-Stipana,
0745 A dočeka bega udbinjskoga,
0746 Ludo ćemo posijati glave.“
0747 Utekoše obi harambaše,
0748 A već bio danak osvojio,
0749 Širimice vojska udarila,
0750 A planuše kuće siromaške,
0751 Roe, pale, tešku žalost grade.
0752 Kad već bio danak osvojio,
0753 Ban otočki vojsku zastavio
0754 Povikuje mlad otočki bane:
0755 „Svak na miru, dok se rodi sunce!
0756 Namama je Maljković-Stipana,
0757 A vojska je bega udbinjskoga,
0758 Izgoriše sela po krajevih.“
0759 Dok je bane vojsku zastavio,
0760 U tom beže na polje izidje.
0761 Kad opazi Maljković-Stipana,
0762 Stoji vika ličkog Mustajbega:
0763 „Stan’te, djeco, moji sokolovi!
0764 Eto našeg Maljković-Stipana!
0765 Stipanu je u životu glava.
0766 En’ uz njega dvaju pobratima,
0767 Ko kad Stipan nosi divičicu!
0768 Izašo je od Otočca bane,
0769 Zbija s’ vojska sa četiri strane,
0770 Našeg dalje pomicanja nejma,
0771 Dok vidimo Maljković-Stipana.“
0772 Kad mu stiže Maljković-Stipane
0773 I za sobom donese divojku,
0774 Njemu veli lički Mustajbeže:
0775 „Gdje si, sine, Maljokvić-Stipane?
0776 Jeste l’, pobre, zdravo i veselo?
0777 Jeda našeg Merdanagić-Muju?“
0778 „ „Zdravo, beže, jesmo i veselo,
0779 Još je Mujo u Brinju kamenu,
0780 Lako ćemo Muju izbaviti,
0781 Minjat ćemo, beže, dugovanje.
0782 Evo Marka brinjskog kapetana,
0783 Njega nosi Tale Ličanine.“ “
0784 „Čija ti je na konju divojka?“
0785 „ „Ovo j’ Ruža brinjskog kapetana,
0786 Ja je nosim svojoj domovini,
0787 Da oženim na odžaku sina.
0788 Da nam ne bi kićene divojke
0789 I Pavice moje posestrime,
0790 Ni nas, beže, ti ne bi vidio,
0791 Kamo l’ pobru Merdanagić-Muju.
0792 Ti zastavi silnovitu vojsku,
0793 Eno j’ bane vojsku zastavio,
0794 Da vidimo, što bane govori!“ “
0795 Tu je beže zastavio vojsku.
0796 Kad se begu iskupila vojska,
0797 Dok su skrajnja sela porobili,
0798 Vrlo mu se izgrdila vojska,
0799 Poginulo stotinu konjika,
0800 Sve begovih najboljih junaka.
0801 Dvista svojih nose ranjenika,
0802 Ali beže dobro zadobio,
0803 Ujagmili trijest divojaka
0804 I šezdeset sužanj savezatih.
0805 Dok mrtvace svoje iznesoše,
0806 Iznesoše, pa ih pokopaše,
0807 U tom stiže brinjski kapetane,
0808 Pa on veli otočkome banu:
0809 „Što si, bane, vojsku zastavio?
0810 Vidiš bega, a vidiš Ličana?“
0811 „ „Sad mi kaži, brinjski kapetane,
0812 Što je bilo oko tvoje kule?“ “
0813 „Gospodine od Otočca bane!
0814 Niko mi je sina ujagmio
0815 I Ružicu moju jedinicu,
0816 Ja bi lako Ružu prebolio,
0817 Al ne mogu sina jedinoga,
0818 Ja ću danas povratiti sina,
0819 Ja ću svoju izgubiti glavu.
0820 Vakat ti je jutros udarati,
0821 Pogoriše sela po krajevih,
0822 Da se s Turci jutros pogodimo,
0823 Da mi muški pogubimo glave!“
0824 Ustavi ga od Otočca bane:
0825 „Gospodine brinjski kapetane!
0826 Ti poslušaj otočkoga bana,
0827 Nemoj jope zamećati kavge,
0828 Dosta j’ kavge kod Otočca bilo.
0829 Eno j’ beže zastavio vojsku,
0830 Da dočeka bana otočkoga,
0831 Odnese ti sina jedinoga,
0832 Ja sam čuo, a vidio nisam,
0833 Odnese ga Maljković-Stipane.
0834 Da pitamo bega udbinjskoga,
0835 Bi li tvoga povratio sina,
0836 Ja ću njemu knjigu opraviti.“
0837 Pa on begu knjigu napravio:
0838 „Čuj Mustajbeg, od sve Like glavo,
0839 Eto t’ knjiga bana otočkoga!
0840 Što podiže silnovitu vojsku,
0841 Popali mi sela po krajevih,
0842 Mustajbeže, tako je junaštvo!
0843 I ja tako izgonio vojsku,
0844 Robio sela po širokoj Lici.
0845 Kaži meni, lički Mustajbeže!
0846 Ko ujagmi sina jedinoga,
0847 Marijana brinjskog kapetana
0848 I Ružicu kićenu divojku?
0849 Evo moga brinjskog kapetana,
0850 Nemoj Marku kidisati glavi,
0851 Povrati ga za novce gotove,
0852 Sve će dati on za sina svoga.
0853 Što ste tamo roblja zarobili,
0854 Nemojte im tamo kidisati,
0855 Divojaka na silu turčiti,
0856 Koja hoće, ja ti joj ne branim,
0857 Koja ne će, povrati divojku,
0858 Ucini je za novce gotove,
0859 Ja sam tebi tako povraćao.“
0860 Kada knjiga stiže Mustajbegu,
0861 Knjigu kaže lički Mustajbeže:
0862 „Vid’te knjige bana otočkoga!
0863 Išće Marka za novce gotove,
0864 Da povraćam kićene divojke.
0865 Ja sam reko, ni poreći ne ću,
0866 Ja na silu turčiti ih ne ću.
0867 Doved’te mi kićene divojke,
0868 Da upitam kićene divojke,
0869 Jesu l’ kail Liku naseliti?“
0870 Dovedoše trijest divojaka,
0871 Njima veli lički Mustajbeže:
0872 „Pravo kaž’te, kićene divojke!
0873 Je l’ vam sila, ali volja lipa?“
0874 Njemu veli trijest divojaka:
0875 „Gospodine, lički Mustajbeže!
0876 Mi ni jedna za Turčina ne će,
0877 Cini naske za novce gotove!“
0878 Nasmija se lički Mustajbeže:
0879 „Fala vami, kićene divojke!
0880 Kad vi vjere prominit ne ćete,
0881 Bašt ste prave gospodske divojke.
0882 Lako će vas beže uciniti:
0883 Za vas pare ni dinara ne ću,
0884 Svaka ćete svojoj domovini,
0885 Vi s’ udaj’te, kud je vami drago.
0886 Što je muško ovdi zasužnjito:
0887 Eto sužanj, a eto Ličana,
0888 Nek ih cine za novce gotove!“
0889 A povika Maljkovića svoga:
0890 „Krilo moje, Maljković-Stipane!
0891 Sad je tvoja uciniti Marka
0892 I Ružicu brinjskog kapetana,
0893 Eto tebe, eto kapetana!
0894 Samo kaži, da otpišem banu.“
0895 A poleti kićena Ružica:
0896 „Mustajbeže, ja ti ljubim ruku,
0897 Mene, beže, ciniti nemojte!
0898 Ja veš ne ću Brinju bijelome,
0899 Veš Stipanu na široku Liku,
0900 Ja mu snaša biti na odžaku.
0901 Piši knjigu banu otočkome,
0902 Da ja ne ću Brinju bijelome.“
0903 Onda veli Maljković-Stipane:
0904 „Piši knjigu prijatelju mome,
0905 Prijatelju, brinjskom kapetanu:
0906 Nek mi dade on za sina svoga
0907 Gotovine trista madžarija
0908 I mog pobru Merdanagić-Muju
0909 Iz tavnice trin’este godine,
0910 Ružice mu povratiti ne ću.
0911 Ako takog ne da dugovanja,
0912 Ne ću njemu povratiti sina,
0913 Onda u nas prijateljstva nejma.“
0914 Taku beže knjigu napravio,
0915 A na ruke otočkome banu,
0916 I uz knjigu opremi divojke:
0917 „Eto t’ knjiga ličkog Mustajbega,
0918 Eto t’, bane, trijest divojaka!
0919 Ja ti za njih ne ću dugovanja.
0920 Što je muška roblja zarobito,
0921 Ja ga ovde povraćati ne ću,
0922 Eto sužanj, a eto Ličana!
0923 Nek svak cini svoga nevoljnika,
0924 Niko nikom kidisati ne će,
0925 Kaži knjigu brinjskom kapetanu!“
0926 Stiže knjiga otočkome banu
0927 I uz knjigu trijest divojaka.
0928 Kad ban vidi, što s’ u knjizi piše,
0929 Knjigu kaže brinjskom kapetanu,
0930 Kada čuo brinjski kapetane,
0931 On povika Savu službenika:
0932 „Jaši, Sava, zečka velikoga!
0933 Leti tamo ličkom Mustajbegu,
0934 Nek pričeka u polju zelenom,
0935 Dok pošaljem kuli od kamena,
0936 Dok dobavim Merdanagić-Muju,
0937 Imam trista gotovih dukata.
0938 Pozdravit ćeš prijatelja moga:
0939 Ružicu ću njemu pokloniti,
0940 Kad je Ruža tamo odabrala
0941 B’jele dvore Maljković-Stipana,
0942 Nek je vodi, kako njemu drago!
0943 To mi nije milo prijateljstvo,
0944 Ali se je tako dogodilo,
0945 Marko ne će na široku Liku.“
0946 Ode Sava ličkom Mustajbegu,
0947 Tako kaže ličkom Mustajbegu,
0948 Sve se smije lički Mustajbeže:
0949 „Hajde, Sava, kaži kapetanu,
0950 Čeko bi ga za nedilju dana,
0951 Kamo l’ ne ću njega pričekati,
0952 Dok pošalje kuli od kamena.“
0953 Veli njemu Maljković-Stipane:
0954 „Službeniče prijatelja moga!
0955 Pozdravit ćeš prijatelja moga,
0956 Nek s’ ne ljuti na svog prijatelja,
0957 Divojka je tako odabrala.
0958 Da nam ne bi kićene divojke,
0959 Kako b’ Stipan Marka ujagmio
0960 I za njega pobru izbavio?“
0961 Kad se vrati Sava službeniče,
0962 Tako kaže brinjskom kapetanu,
0963 Sve se smije brinjski kapetane:
0964 „Vid’ de, bane, prijatelja moga!
0965 Nek mi vrati sina jedinoga,
0966 A Ružice ni žaliti ne ću.
0967 Leti, Sava, kuli od kamena,
0968 Ti povedi Merdanagić-Muju,
0969 Obuc’te mu moje odijelo,
0970 A pod jega podmetni alata,
0971 Nek ga jaše po širokoj Lici,
0972 Neka vide po Lici Ličani,
0973 Kako sam ja Muju darovao.“
0974 Ode Sava Brinju kamenome,
0975 Opremiše Merdanagić-Muju,
0976 A pod Muju podvrže alata,
0977 Dovede ga brinjskom kapetanu.
0978 Njemu veli brinjski kapetane:
0979 „Ljuta gujo, Merdanagić-Mujo,
0980 Osta tvoja na ramenu glava!
0981 Ti prevari brinjskog kapetana,
0982 Ja t’ ucinih u Brinju kamenu,
0983 Ja sam znao, dugovanja nejma,
0984 Dok je tvojih takih pobratima.
0985 Mol’ se Bogu, Merdanagić-Mujo,
0986 A za zdravlje Maljković-Stipanu
0987 I Ružici, mojoj jedinici,
0988 Nikad Like ti ne bi vidio.
0989 Hajd’, Turčine, u sto dobrih časa!
0990 Ja ću s tobom Mustajbegu doći,
0991 Još eto ti stotinu dukata,
0992 To je tebi dara od meneka.
0993 Kada sadješ do Raduča svoga,
0994 Nek pokrpiš kulu na Raduču,
0995 Vrlo ti je kula ovetšala
0996 Brez tebeka za dvan’est godina.“
0997 „ „Fala tebi, vridan gospodine,
0998 A na daru i poštenju tvome.
0999 I ti znadeš, vridan gospodine,
1000 Da prez smrti umiranja nema.“ “
1001 Podiže se brinjski kapetane,
1002 A pojaha velika kulaša,
1003 Uz njeg pođe stotinu konjika,
1004 Otiskoše uz polje zeleno
1005 Do ordije ličkog Mustajbega,
1006 Pridade mu Merdanagić-Muju:
1007 „Eto t’, beže, Merdanagić-Mujo,
1008 Dajte meni Marka jedinoga!“
1009 Zgledaše se u koledi Turci,
1010 Dadoše mu sina Marijana,
1011 Marijana dobro darovaše:
1012 Niki mu penje od zlata čelenku,
1013 Niki mu daje toke i ilike,
1014 Gdjeko daje mekane cekine,
1015 Beg mu daje ćurak sa ramena,
1016 Kakva ćurka na ćenaru nejma.
1017 Stipan dade zlatne dževerdare,
1018 Što ih vranu nosi u obluku:
1019 „Eto t’ moji mali dževerdari!
1020 A ja ne dam svojih ledenjaka,
1021 Prijatelju, nemoj zaviditi,
1022 Volio bi glavu izgubiti,
1023 Nego dati svoje ledenjake.“
1024 Pa poteče brinjskom kapetanu,
1025 Prijatelji pa se zagrliše,
1026 U junačko lice poljubiše.
1027 Kada vidi brinjski kapetane,
1028 Kako njemu sina darovaše,
1029 On povika bega udbinjskoga:
1030 „Čuj Mustajbeg, od sve Like glavo!
1031 Kad izidješ na široku Liku,
1032 Tamo j’ mojih trideset sužanja,
1033 Otišli su poraz dugovanja,
1034 Još je vakta za petnaest dana,
1035 Da donesu meni dugovanje,
1036 Svakom kaži na širokoj Lici:
1037 Ko je moje zbio dugovanje,
1038 Nek ne nosi meni dugovanja.
1039 Svakom ću ga, beže, pokloniti,
1040 Ja ni od kog dugovanja ne ću,
1041 Kad ste ’vako mene proštimali,
1042 Marijana moga darovali.
1043 Eto vami ostalih sužanja,
1044 Vi ih cin’te, kako vami drago,
1045 Nemojte samo kidisati glavi.
1046 Što s’ dobio ovde, Mustajbeže,
1047 Goni blago na široku Liku,
1048 Pa ga dili, kako tebi drago!
1049 Ko pogino, tako je junaštvo.“
1050 Kada čuo lički Mustajbeže,
1051 On pogleda po svojih Ličanih,
1052 Zgledaju se ličke nabodice,
1053 Povikaše ličke nabodice:
1054 „Stan’ počekaj, vridan gospodine,
1055 Fala tebi na gospodstvu tvome!
1056 Kad poklanjaš sužnjem dugovanje,
1057 Evo tebi šezdeset sužanja.
1058 Ko je živa sužnja ufatio,
1059 Vraća ti ga prez pare dinara
1060 Raz hatora i poštenja tvoga,
1061 Vodi ih tamo do Otočca bila,
1062 Mi dobitka natrag ne vraćamo.“
1063 Vratiše mu šezdeset sužanja,
1064 Njima veli brinjski kapetane:
1065 „Fala vami, ličke nabodice!
1066 Ja dobitka ni vraćati ne ću.
1067 Niko tome zaviditi ne će,
1068 Tako nam je naše vojevanje:
1069 Što s’ dobije, da s’ natrag ne vraća,
1070 Ko ufati sužnja nevoljnika,
1071 Nek ga pušta za novce gotove,
1072 Ko pogine, tako je junaštvo.“
1073 Stoji vika ličkog Mustajbega:
1074 „O Ličani, moji sokolovi!
1075 Za to će vas beže darovati,
1076 Kad ste mi tako obraz osvitlali,
1077 Kapetanu sužnje povratili,
1078 Nek s’ spominje, dok je ovog svita,
1079 Kako smo se lipo sastanuli,
1080 Za ljubavu sužnje prominili.“
1081 Povrati se brinjski kapetane,
1082 Ode banu i Otočcu bilu,
1083 Beg podiže silnovitu vojsku,
1084 Ode beže na široku Liku,
1085 Kad Mustajbeg na Udbinu dođe,
1086 Sav dobitak na hrpu saniše,
1087 Svakom beže pravo podilio:
1088 Sve na zdrava dade pod jednako,
1089 Na ranjena po dva paja daje,
1090 Ko pogino, po pet paja daje,
1091 Nek mu djeca na odžaku znadu,
1092 Za što im je poginuo babo.
1093 Oženiše Stipanova sina.
1094 Tad su oni tanač ufatili:
1095 Ko ujagmi kićenu divojku,
1096 Ako nije za volju divojci,
1097 Da joj niko sile ne učini,
1098 Da je vrati za novce gotove;
1099 Ko ufati sužnja savezata,
1100 Da ni njemu ne kidiše glavi,
1101 Da ga cini za novce gotove.



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898.