Majka Fatu sitno pletijane,
U kosu joj zaplijeće zlato,
Pa pletući Fatu svjetovaše:
„O, Fatimo, moja ćeri draga!
Kada budeš preko Carigrada, 5
Smjerno ajde, ne klanjaj se često,
Gledaće te care sa divana
I carica sa visoka grada,
Gledaće te, pa će govoriti:
„„Od kako je svijet postanuo, 10
Nije ljepše mlade prolazilo,
Što je jutros Fatima đevojka!““
Fatima je majku poslušala —
Smjerno ide, ne klanja se često.
Nju je divno majka svjetovala, 15
Da ne gleda na junake mlada,
No da gleda u zemlju preda se.
Srpske narodne pjesme iz okoline hercegnovske i dubrovačke, skupio i za štampu priredio Veljko Radojević, Izdanje skupljačevo Fresno, Kal. 1912., str. 132.
