Majci (Jovović)
Majko moja, majko draga!
Svrhu svega ja te volim,
I za to se svakog dana
Za te dragom Bogu molim.
Molim mu se, da još dugo
Ti poživiš sretna, zdrava,
Jer tvoj život, tvoje zdravlje,
Najveća je moja slava.
Kad me svlada jad i tuga,
I klone mi svaka nada,
Ti me onda tješiš majko,
Ti mi brišeš suze tada.
Dok sam bio neodrasli,
Štitnica si moja bila,
Pa i sada isto tako
Uvijek ista, majko mila!
U bol'jesti i nevolji,
Ko je bliže moje lože?
Čija ruka kao tvoja
Pomoć sinu dati može?
Kad zatrubi bojna truba,
I zove me u boj ljuti,
Ti me pratiš i sokoliš
Blagosiljuć po sto puti.
Zato majko, moja mila,
Dok kraj bude mome žiću,
Tebi uvijek blagodaran
Svrhu svakog na sv'jet biću.
Zato majko, moja mila,
Svrhu svega ja te molim,
I za to se svakog dana
Za te dragom Bogu molim.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar (Crna Gora), 1897., Milo Jovović, „Golub“, broj 14., u Somboru, 15. septembra 1898., str. 212.