Rasla jela na sried Sarajeva,
Na sve strane razbacila grane,
Jednu granu kamenu Mostaru.
Drugu granu ka Travniki gradu,
A četvrtu ka Misiru gradu, 5
To ne bila jela u Sarajevu,
Već to bila Marušina majka.
Na sve strane kćeri poudala:
Sad udaje kćercu ponajmlađu,
Ponajmlađu svima ponajdražu. 10
Liepo majka kćercu svjetovala:
„S' Bogom ajde moja kćeri draga,
Kad ti budneš kroz goru zelenu,
Baci duhak na bielo lice
Žestoko je sunce po gorama, 15
Žarko ćete priplanuti sunce,
Bielo će ti pocrniti lice.
Kad ti budeš blizu Carigrada,
A ti ajde moja kćeri draga;
Ali tiho draga kćeri moja, 20
Tiho ajde, a preda se gledaj,
Gledat će te malo i golemo,
Gledat će te care sa divana,
I carica sa careva krila,
Sultanije sa demir pendžera, 25
Izmećari sa avlinskih vrata.
Gledat će te i govorit će ti:
..........................................
To je kćerca majke poslušala,
Kad je bilo blizu Carigrada, 30
Spušća kosu konju po koljenih,
Zlatnu uzdu konju do koljena.
Tiho ide, a preda se gleda,
Gledalo je malo i golemo,
Gledalo je care sa divana, 35
I carica sa careva krila,
Sultanije sa demir pendžera,
Izmećari sa avlinskih vrata,
Gledali su i govorili su:
„Mili Bože ja čudnih svatova, 40
I dosad su svati prolazili,
Provodili liepe djevojke
Ali niesu ovake pameti."
Reference
Izvor
Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne, skupio N. Tordinac. Naklada i tisak E. Janička, Vukovar, 1883., str. 19-21.
