Kad umrije Ivan-begovica,
Ostade joj devet sirotica,
I deseta Mara mezimica.
Svom se babi po kriocu valja,
Valjajuć se, babi progovara: 5
„A, moj babo, gdje je moja majka?" —
Nato babo njojzi odgovara:
„Moja Mare, moja mezimice!
Otišla je rodu u pohode;
Ne će doći za petnaest dana." 10
Još ne prođe ni petnaest dana,
Oženi se beže Ivan-beže.
I dovede kićenu djevojku.
Njoj se Mara po kriocu valja,
Pa joj luda tiho progovara: 15
„Teto[1] moj a, gdje je moja majka?" —
Nato njojzi teta odgovara:
„Evo borme tvoje mile majke."
— „„Borme njesi moja mila majka.""
Kad to čula nova begovica, 20
Udari je rukom po obrazu.
Kako ju je lako udarila,
Dva joj b’jela zuba pofalila.
Ciknu Mara kano guja ljuta:
„Ajme meni, moja mila majko! 25
Jadna sam ti ovo dočekala.
I bez tebe luda[2], ostanula!"
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Ženske pjesme (Romance i balade), knjiga peta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, str. 170-171.
Izabrane narodne pjesme II, ženske, priredio Dr. Nikola Andrić, u Zagrebu, 1913, Tisak Kralj. zemaljske tiskare., str. 168.
