Majka Fatu na daleko dala!
Koliko je na daleko dala,
tri duvaka gorom izderala,
tri feredže suncem poplavile,
a tri peče grane poderale 5
i tri dobra konja umorila,
dok je došla do vojnova dvora.
Kad je došla pred bijele dvore,
neće Fata da sa konja sjaše.
izlazila dva mlada djevera 10
pa su njojzi tiho govorila:
sjaši, Fato, naša snaho draga,
pa ti haide u bijele dvore!
Njima Fata s konja odgovara:
— Neću, bogme, dva djevera mlada, 15
dok ne vidim đuvegiju svoga,
za koga sam doveđena mlada
i za kim sam pute prebrodila.
Izlazile mlade zaovice,
izlazio svekar i svekrva. 20
Goviriše, al’ ne bieše fajde,
ne htje Fata sa konja sjahati.
Tad naiđe glavom đuvegija:
— Sjaši konja, nogu prelomila!
Da si konja od babe dovela, 25
ne bi njega tako umorila!
To je Fati vrlo krivo bilo,
što je vojno nije upitao,
jesi l', Fato, zdravo putovala
i jesi l’ se mlada umorila! 30
Nego: — Sjaši, nogu prelomila!
Pa mu reče: — Hajd’ u kulu, vojno!
Ako sam ti konja umorila,
daleku sam zemlju pregazila.
Ti ne pitaš kako mi je bilo, 35
nego žališ konja babinoga.
I još ću ih devet umoriti,
mog se babe dvoru povratiti.
Na dizgin je konja povrnula,
babinu se dvoru povratila. 40
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 807-808.
