Marku
| Marku Pisac: Petar Sundečić |
Kako si mi, zmaju od sjevera,
Kako si mi, Ivaniću Marko?
Ne pitam te, s'jeva li ti sablja,
Ne pitam te, rže li ti konjic,
Ne pitam te, ljubi li te ljuba,
Bio adet, pa i bitisao —
Za junačko pitati se zdravlje.
Sad su drugi dani zaigrali,
Sad su drugi p'jevci zapjevali,
Pa te pitam, pobratime dragi:
Kako ti je kesici ćorici,
Duva li ti bura u džepove,
Jesu li se džepi probušili,
Pusti prsti kroz njih izvirili?
Kako ti je po tijem cr'jevima?
Plaču li ih čaja sapurine,
Bi li malo mesa govedine,
Bi li malo rujne lozovine?
Počuj, Marko, što pričaju ljudi
Da uz gladna usta i želudac
Bistr'je čovjek misli i umuje.
Pa mi onda, more Marko, pričaj,
Kad noć tiha na Moskov'ju pane,
I upališ trbušastu lampu,
Šta ti onda, pobratime, maštaš,
Uz dimove topla samovara?
Izvor[uredi]
- Rakitić Slobodan, Antologija poezije srpskog romantizma, Beograd: SKZ, 2011, str 451-452
|