Porasla je u Novi naranča,
Gojila je Novkinja đevojka:
U zimu je svilom zavijala,
A u ljeto vodom posipala;
Dok đevojka uzgoji naranču, 5
Moli Boga Novkinja đevojka,
Da joj rodi žutica naranča,
Tri naranče žute da joj rodi;
Moli Boga, umolila ga je:
Rodile joj tri naranče žute: 10
Jednu posla duždu Mletačkome,
Drugu šalje caru čestitome,
Treću posla u Prilipu Marku.
Koju posla duždu Mletačkome,
A njoj dužde odašilje dare, 15
Darova joj zlaćenu filugu;
Koju posla caru u Stambolu,
Care njojzi ogledalo sjajno;
Koju posla u Prilipu Marku,
Marko njojzi konja u junaka. 20
Kad darovi u Novi dođoše,
Dare gleda Novkinja đevojka,
Pa ovako poče besjediti:
„Mala fala duždu od Mletaka
„Na njegovoj zlaćenoj filugi: 25
„N’jesam mrnar, da po moru šetam,
„No đevojka, na pendžer da vezem;
„Manja fala caru čestitome
„Na njegovu sjajnu ogledalu:
„Ja sam mlada ogledalo sama; 30
„Nego fala Kraljevome Marku,
„Što mi posla konja i junaka!
„Marko znade, što je za đevojku."
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 638-639.