Marko Kraljević pogubi carevu stražu

←Ranjen leži aga Kazun-aga

Marko Kraljević pogubi carevu stražu Pisac: Narodna pesma Erlangerski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama

Ferat-paša optuži Bišća kapetana→

87. Pesma Erlangenskog rukopisa. Priredile Mirjana Detelić, Snežana Samardžija i Lidija Delić

---

87.
Marko Kraljević pogubi carevu stražu

0001 Potjera Marka i kiša i vjetar
0002 preko pusta bjela Carigrada,
0003 na[j]po[s]lje Marka bije susnježica.
0004 A kad Marku kiša dosadila,
0005 raspe Marko svoj bijeli šator
0006 na c[a]revu prostranom sokaku:
0007 na vrati je koplje udario
0008 svome lijepu bijelu šatoru,
0009 pak za koplje dobra Šarca veže,
0010 a leže soko Kraljeviću Marko.
0011 pod šatorom sanak boraviti
0012 Al['] na Marka Turci najezdiše
0013 tri c[a]reve mlade kuloglije,
0014 psuju Marku i oca i majku,
0015 šatoru konopce odsijecaju.
0016 Ali veli Kraljeviću Marko:
0017 „Davori, Turci, bog vas [ne] ubio,
0018 od mene vam tainluka ne ima
0019 veće oštra kod pojasa sablja -
0020 nijedan ju pasati ne može.
0021 A evo drugom tainluka ne ima
0022 veće, Turci, buzdovan pozlaćen
0023 a težak je, bog vas ne ubio,
0024 trijest oka studenoga gvožđa
0025 a šest oka javora suvoga,
0026 četrdeset i srebra i zlata –
0027 nijedan ga nositi ne može.
0028 A trećemu tainluka ne ima
0029 veće evo Šarac dobar konjic.
0030 Meni, Marku, odsjecite ruke
0031 pak vodite Šarca konja moga.“
0032 Ali Turci ništa i ne haju
0033 psuju Marku i oca i majku.
0034 A kad čuo Kraljeviću Marko,
0035 ciknu Marko kako zmija ljuta
0036 svim trojici odsiječe glavu
0037 pake leže Kraljeviću Marko
0038 pod šatorom sanak boraviti.
0039 Žurba se čini po gradu bijelu,
0040 po bijelu gradu C[a]rigradu,
0041 telal viknu po vojsci carevoj:
0042 „Što je sinoć u gradu omrklo,
0043 neka jutros ne ide iz grada
0044 c[a]reva je straža izginula.“
0045 A car je divan učinio,
0046 međ Turci [s]e žurba učinila:
0047 „A što pitaš, g[o]spodi[]ne c[a]re,
0048 tko je tvoju isjekao stražu,
0049 isjekao Kraljeviću Marko.“
0050 Ali veli c[a]re gospodine:
0051 „Kad velite vi Turci na Marka,
0052 idite, Turci, dovedite Marka.“
0053 Ali vele age i spahije:
0054 „Jao c[a]re, mili g[o]s[podi]ne,
0055 nama svima odsjecite ruke
0056 pak pošljite Kraljeviću Marku.“
0057 Tu se desi ago Asanago
0058 nitko Marku otići ne smjede,
0059 već govori aga Asanaga:
0060 „Ja ću ići Kraljeviću Marku
0061 jer sam Marka skoro pobratio.“
0062 Pak ustade ago Asanago
0063 uze aga tananu tamburu
0064 pake ode bijelu šatoru
0065 sokolinu Kraljeviću Marku.
0066 Ali Marko pod šatorom spava
0067 pred šatorom koplje udareno
0068 a za koplje Šarca privezao.
0069 A kad dođe aga Asanaga
0070 pred šator Kraljevića Marka,
0071 ali se Marku Šarac ispriječio
0072 na vrati šatoru bijelome
0073 pake turski govorio Šarcu:
0074 „Dede Šaro, ukloni se s puta.“
0075 Al ga lijepo konjic poznavao
0076 pak se lijepo uklonio s puta.
0077 A kad Asan dođe u šatoru,
0078 ali spava Kraljeviću Marko.
0079 Misli Asan svakojake misli
0080 kako će jako probuditi Marka.
0081 Sve misli<o>, na jedno smislio
0082 pake Marku čelo glavi sede
0083 pak uz tambur udarati pođe
0084 pak uz tambur lijepo popjevati:
0085 „Ustan' gore, pobratime Marko,
0086 car je mene do tebe poslao
0087 car je lijepo divan učinio
0088 na divanu idu sve vojvode
0089 a ne ima tebe, Kraljevića Marka.“
0090 Ali je Marko kroz san govorio:
0091 „Koja kurva nad glavom udara
0092 te mi ne da naspavati sanka,
0093 bogme ako se ja razabra sanka,
0094 razbiću mu i tambur i glavu.“
0095 Ali veli ago Asanago:
0096 „Ustani gore, pobratime Marko,
0097 car je mene do tebe poslao
0098 c[a]reva je straža izginula
0099 tri c[a]reve mlade kuloglije.
0100 Car Bajazit divan učinio
0101 na divan mu idu sve vojvode
0102 a ne ima tebe, Kraljevića Marka,
0103 a posinka c[a]ra g[o]s[podi]na.
0104 C[a]reva je izginula straža
0105 vele Turci – nitko, veće Marko.“
0106 Ali veli Kraljeviću Marko:
0107 „Mani me se, ago Asanago.
0108 Bogme ja sam isjekao stražu.“
0109 Pak uzjaha Šarca konja svoga
0110 pake c[a]ru na divan otide.
0111 A kad c[a]ru na divan došao
0112 s pobratimom agom Asanagom,
0113 ali car je divan učinio.
0114 Koji c[a]ru na divan izlazi,
0115 svak[i] Turčin svoju sablju ufati.
0116 A kad dođe Kraljeviću Marko,
0117 ne vadi Marko svoje oštre sablje.
0118 Ali mu c[a]re govoriti pođe:
0119 „Ah sinovče, Kraljeviću Marko,
0120 izvadi-de tvoju oštru sablju
0121 da ja gledam tvoju oštru sablju
0122 je li je sablja za dobra junaka.“
0123 Ali Marko c[a]ru govorio:
0124 „A nemoj me, c[a]re g[o]s[podi]ne.
0125 Stara je majka mene zaklinjala
0126 na samrti, stara Jevrosima,
0127 da na prazno sablju ne izvadim.“
0128 Ali veli c[a]re g[o]s[podi]ne:
0129 „Eto sinko, Kraljeviću Marko,
0130 eto, sinko, djece janičara,
0131 udri, sinko, koga tebi drago.“
0132 Ciknu Marko kako zmija ljuta
0133 pak isječe Kraljeviću Marko
0134 devet aga i devet spahija.
0135 Al mu veli c[a]re g[o]s[podi]ne:
0136 „Dosta sinko, Kraljeviću Marko!“
0137 Al govori Kraljeviću Marko:
0138 „Moli si Boga, c[a]re g[o]s[podi]ne,
0139 što m' se desna ruka umorila,
0140 bogme i ti ostanuo ne bi.“
0141 Ali veli c[a]re g[o]s[podi]ne:
0142 „Jao sinko, Kraljeviću Marko,
0143 dok je meni prikomorskih bulah,
0144 dosta je meni aga i spahija
0145 al mi je malo takih delibašah.

---

Intervencije

potѣra (jat = je)
vѣtar (jat = je)
prѣko (jat = e)
c' = Ca (Carigrada)
napolѥ = najposlje? na polju?
e = je
susnѣžica (jat = je)
kišo = kiša
i = j (svoj)
bѣli (jat = ije)
prωsteranь = prostranom (prostranu?)
lѣpu (jat = ije)
s = z (za)
p = b b = v (porabiti = boraviti)
i= i (kuloglije)
ѿca = oca
i= j (majku)
ѿsѣcaю (jat = je)
doin'luka = tainluka
z = s (pasati)
st. 21: greškom stoji: trećem
pustoanь = buzdovan
suѡga = suvoga
z = ž ć = đ (gvožđa)
ѩbora suωga = javora suvoga
troicem = trojici
š = ž (žurba)
bѣlu (jat = ije)
st. 46: e = se
gsne = gospodine
izsѣkaѡ (jat = je)
spaihe = spahije
l = lj (pošljite)
t = d (desi)
smѣde (jat = je? e?)
tanѥnu = tananu
ѿde = ode (otide?)
prѣd (jat = e)
izprѣčio (jat = e)
tete = dede
st 80: ću = će
st. 86: tebi = tebe
tebѣ (jat = e)
manimise = mani me se
ѿšao = došao
koi = koji
kь = ki (svaki)
sь = sa (samrti)
f = v (Jevrosima)
dѣt'ca = djece (jat= je)
spaiha = spahija
deli pašah = delibašah

Komentar

Epska pesma. Marko podiže šator na carevom sokaku i ubija carevu stražu. Niko ne sme da ga probudi, osim pobratima Hasanage, koji ga budi pesmom. Car hoće da pronađe krivca i svi Turci pokazuju sablju, ali Marko neće da ja vadi bez razloga. Prestrašen sultan mu dopušta da poseče koga hoće i hvali junaštvo posinka.
Markov vazalni status nije toliko zastupljen među starijim zapisima, koliko u Vukovim zbirkama. S druge strane, očito je da Markov lik, i pre Tešana Podrugovića, dopušta prodor elemenata humora u epsku stilizaciju. Strah koji pokreću Markova pojava i svima dobro poznata ćud, njegove dvosmislene izjave i osoben odnos prema sultanu (poočim – posinak) čine karakteristične i postojane elemente njegove epske biografije.
Varijante: Bogišić, 91; Milutinović, 111; Krstić 1984: S 4, 3 – Junak poseče hasnadare, a car mu u strahu prašta: 336.
Preštampano: Lukić-Zlatković 1996: 480-483.
Pesme o Marku u ER: 83 (stih 36), 92 (stih 26), 105, 124, 139, 151, 176, 188. Nedić 1966: 336.
Literatura o MK: Maretić 1909/1996; Banašević 1935; Matić 1964, 1972; Nedić 1966: 336.-337; Koljević 1974; Pešić – Milošević-Đorđević 1984: 149-152; Krnjević 1980: 242; Ljubinković 1994/2010: 246-256; Deretić 1995; Loma 2002; Suvajdžić 2005; Zlatković 2006, 2011²; Samardžija 2008.

Izvori

Bogišić, V. (1878/2003²). Narodne pjesme iz starijih najviše primorskih zapisa. Beograd: SUD; Gornji Milanovac: Lio.
Gezeman, G. (1925). Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama. Sremski Karlovci: SKA.
Karadžić, V. S. (1814–1815/1965). Mala prostonarodnja slaveno-serbska pjesnarica (1814). Narodna srbska pjesnarica (1815). Sabrana dela Vuka Karadžića I (V. Nedić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1818/1966). Srpski rječnik (1818). Sabrana dela Vuka Karadžića II (P. Ivić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1821, 1853/1988). Srpske narodne pripovijetke. Sabrana dela Vuka Karadžića III (M. Pantić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1841/1975). Srpske narodne pjesme I. Sabrana dela Vuka Karadžića IV (V. Nedić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1845/1988). Srpske narodne pjesme II. Sabrana dela Vuka Karadžića V (R. Pešić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1846/1988). Srpske narodne pjesme III. Sabrana dela Vuka Karadžića VI (R. Samardžić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1849/1987). Srpske narodne poslovice. Sabrana dela Vuka Karadžića IH (M. Pantić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1852/1986–1987). Srpski rječnik (1852). Sabrana dela Vuka Karadžića XI/1–2 (J. Kašić). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1862/1986). Srpske narodne pjesme IV. Sabrana dela Vuka KaradžićaVII (Lj. Zuković). Beograd: Prosveta.
Karadžić, V. S. (1891–1902/1932–1936²). Srpske narodne pjesme V–IX. Državno izdanje (Lj. Stojanović). Beograd: SKA.
Karadžić, V. S. (1973–1974). Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića I–IV (Ž. Mladenović – V. Nedić). Beograd: SANU.
Milutinović Sarajlija, S. (1833, 1837/1990). Pjevanija crnogorska i hercegovačka (D. Aranitović). Nikšić: Univerzitetska riječ.
Petranović, B. (1867–1870/1989). Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine I–III (N. Kilibarda). Sarajevo: Svjetlost.
Petrović Njegoš, P. (1846/1951). Ogledalo srpsko. Celokupna djela V (R. Bošković – V. Latković). Beograd: Prosveta.
Daničić, Gj. (1871). Poslovice. Zagreb: Knjižarnica Fr. Župana (Albrechta i Fiedlera).
Hӧrmann, K. (1888–1889/1990²). Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini I–II (Đ.
Buturović). Sarajevo: Svjetlost.Jukić, I. F. (1858). Narodne piesme bosanske i hercegovačke I. Piesme junačke. Osijek: Izdao O. Filip Kunić.
Kuhač, F. Š. (1878–1881). Južnoslavjenske narodne popievke I–IV. Zagreb.
Kukuljević Sakcinski, I. (1842–1847). Narodne pěsme puka hàrvatskoga. Različita děla IV. Zagreb: Tiskom kr. pov. ilir. n. tiskarne Ljudevita Gaja.
Kurelac, F. (1871). Jačke ili narodne pěsme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po župah Šoprunckoj, Mošonskoj i Želěznoj na Ugrih. Zagreb: Slovi Dragutina Albrechta.
Marjanović, L. (1864). Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju u gornjoj Hrvatskoj Krajini I.Zagreb: Troškom i tiskom A. Jakića.
Vraz, S. (1839). Narodne pěsni ilirske I. Zagreb: Tiskom kr. pov. ilir. n. tiskarne Ljudevita Gaja.Zbornik, ZNŽOJS: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. Zagreb: JAZU.
Zovko, I. (1888). Hercegovke i Bosanke: 100 najradije pjevanih ženskih pjesana I. Sarajevo: Tisak i naklada tiskare Spindler i Loschner.