Marko Kraljević osvećuje svoga pobratima Aliju

Izvor: Викизворник


Marko Kraljević osvećuje svoga pobratima Aliju
5

0001 Piju vino do dva pobratima:
0002 Jedno mi je Kraljeviću Marko,
0003 A drugo je Ale pobratime.
0004 Kad se dobro vina ponapiše
0005 I rakija govor otvorila,
0006 O svačemu pobri besidiše,
0007 A najvećma o svojoj ženidbi.
0008 Alija je Marku besidio:
0009 ”Lako tebi, pobratime Marko!
0010 Kad ti imaš milu majku svoju,
0011 Lipo tebe na put otpravljiva
0012 A lipše te s puta dočekiva,
0013 Al ja nemam mile majke svoje,
0014 Već maćehu i zlu i opaku.
0015 Još ja imam milu seku moju,
0016 Tri puta joj kose obrijala,
0017 Da se ne bi jadna ni udala.”
0018 Veli njemu Kraljeviću Marko:
0019 ”Ništa za to, pobratime Ale!
0020 Sutra ću ti u pohode doći,
0021 Skupa ćemo na dućane poći,
0022 Sestri tvojoj ruho kupovati.
0023 Ja ću tvoju seku udomiti,
0024 Udomiti za moga nećaka,
0025 Kurtarisat maćehe opake.”
0026 I tu su se pobri rastavili,
0027 Svaki iđe u svoje dvorove.
0028 Kada Ale dvoru dolazio,
0029 Odma Ale pođe večerati.
0030 Kada se je Ale založio,
0031 Unda iđe na meke dušeke
0032 I tvrda se ufatio sanka,
0033 Da se jadan ne nagleda danka,
0034 Jer ustade prokleta maćeha
0035 I oštre je nože uzimala,
0036 Pak je njemu oči izvadila.
0037 Teško ju je Ale zaklinjao:
0038 ”Nemoj meni, mila majko moja!
0039 Nemoj meni život ukinuti,
0040 Sve ću tebi, majko, oprostiti.
0041 Pokle si mi oči izvadila
0042 Barem mene ’vako slipa hrani.”
0043 Al maćeha i zla i opaka,
0044 Z ate molbe ni abera nema,
0045 Već je njemu glavu otkinula,
0046 Pa ga baca u vodu studenu.
0047 Kad u jutru bila zora svane,
0048 Eto t’ Marka gdiprid dvorom bane,
0049 Pa ga zove Kraljeviću Marko:
0050 ”Ustani se, pobratime Ale!
0051 Da idemo na nove dućane,
0052 Tvojoj seli ruho kupovati.”
0053 Iz dvora se niko ne ozivlje,
0054 Već maćeha i zla i opaka.
0055 Progovara prokleta maćeha:
0056 ”Tko mi zove Alu iz pridvorja?
0057 Ale mi je rano uranio,
0058 Otišao u lov u planinu,
0059 Nit će doći do četiri dana.”
0060 Kada ju je Marko razumio,
0061 Odma se je jadu dositio.
0062 Odsidnuo šarca, konja svoga,
0063 Pak on iđe u one ahare,
0064 Iđe vidit konja Alijina.
0065 Nađe konja u staji njegovoj,
0066 A kod nkonja hrte i ogare.
0067 Kad je Marko sve to razgledao,
0068 Odma se je jadu domislio.
0069 Pušta konja, hrte i ogare
0070 Neka traže svoga gospodara.
0071 Odma su ga ka vodi poveli.
0072 Konjic hrže, polaju hrtovi
0073 I meću se u vodu studenu,
0074 Pak izvade mrtva gospodara.”
0075 Žali Marko Alu pobratima,
0076 Tere njemu greba iskopao
0077 I lipo je Alu ukopao.
0078 Tad izađe na visoku kulu,
0079 Ufatio prokletu maćehu,
0080 Namazao loja i katrama,
0081 Pak je živom vatrom izgorio
0082 Za nevjeru, što je učinila.
0083 Uze Marko Alinu sestricu,
0084 Pak je meće za se na konjicu
0085 I odvede svomu bilu dvoru.
0086 Odvede je svojoj staroj majci,
0087 Pak je drži kano posestrimu
0088 Dok je Marko lipo udomio,
0089 Udomio za svoga nećaka.
0090 I često je njojzi odlazio
0091 I lipe joj dare donosio.



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/2. Junačke pjesme, knjiga druga, uredio Dr Stjepan Bosanac, Zagreb, 1897.