Šeće s' Marko Kraljeviću
Uz njemačko ravno polje;
Na njem ništa od odjeće,
Dol' košulja od pamuka,
Po njoj se je opasao
Britkom ćordom dimiskijom.
Marko j' ćordi govorio:
"Ćordo moja, brigo moja,
Otkad sam te sakovao,
Nijesam te na'ranio,
Niti sam te napojio.
Danas ću te naraniti
Bela tela Ivanova,
Sutra ću te napojiti
Kralja krvi budimskoga,
A sam ću se ponapiti
Rujna vina crljenoga
Iz kaleža crkvenoga.
Svog ću konja nazobati
Svetom kralju na oltaru,
Svoj ću barjak prisloniti
Uz dvorove biskupove."
