Marko Kraljević i ljuba Radulova

Izvor: Викизворник


Marko Kraljević i ljuba Radulova

Gorom jezdi Kraljeviću Marko,
Pa se Marko gorom razgovara:
„Aj, gorice puna ti si lada,
Moje srce puno ti si jada!
Toliko sam obljubio mlada, 5
I još više žena mužetica,
I suviše mladi udovica,
Ali njesam Radulove Ane,
A tako se ne nanio glave,
Obljubiću Radulovu Anu”! 10
Misli junak da niko ne čuje,
Al’ to čuju Radulove sluge,
Te su tekle i Radulu rekle:
„Aj, Radule, mili gospodare
Da ti znadeš što ga mi znademo, 15
Ljepo bi nas i ti darovao”!
Al’ govori Radul gospodare:
„Kažte pravo vjerne sluge moje,
Kažte pravo tako bile zdravo”.
Pa govore Radulove sluge: 20
„Kad nas pitaš pravo ćemo kazti,
Gorom jezdi Kraljeviću Marko,
Pa se Marko gorom razgovara:
,Aj, gorice puna ti si lada,
Toliko sam obljubio mlada, 25
I još više žena mužetica,
I suviše mladi’ udovica,
Ali njesam Radulove Ane,
A tako se ne nanio glave,
Obljubiću Radulovu Anu”! 30
Al’ govori Radul gospodare:
„Mučte sluge, ne kazujte ništa,
Rodić’ Ana do nedjelju dana,
Zvaću Marka za krštena kuma,
Tadaj ćemo pogubiti Marka”. 35
Tu ne prošla ni nedjelja dana,
Rodi čedo Radulova Ana,
Mlado čedo, al’ je muška glava.
Zovu Marka za krštena kuma,
Al’ se Marko kumstva ne odriče. 40
Kad je doša Radulovu dvoru,
Veže konja đe i Radul veže,
Vješa uzdu đe i Radul vješa.
A kada su za objedom bili,
Svi se jesu s objeda dignuli, 45
Ali osta Radulova ljuba,
I još kume Kraljeviću Marko.
Pravo muči Radulova ljuba,
Ona muči, <s> kumom ne govori.
Al’ govori Kraljeviću Marko: 50
„Kuma Ane, Radulova ljubo,
Što se jesi naljutila na me,
Đe te nije kume darivao,
Doklen odem niz ravne Kotare,
Doneću ti mestve i vilare, 55
Mome kumu, a tvojemu sinu,
Doneću mu kapu naperjanu”!
Al’ besjedi Radulova ljuba:
„Nije meni ništa vrlo žao,
Što me junak nijesi darivao, 60
Neg’ je meni vrlo puno žao,
E svi konji zobcu pozobali,
A tvoj mi je ni vidio nije”!
Domisli se Kraljeviću Marko,
Pa on jaše dobra konja svoga, 65
Pak on bježi niz to polje ravno,
Za njim trče Radulove sluge:
„Stan’, pričekaj Kraljeviću Marko,
Nije tebe kuma darovala”!
Al’ govori Kraljeviću Marko: 70
„Jeste mene kuma darovala,
Kad je moju glavu škapulala”!

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Napomene[uredi]

Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Milorad Radević, Miodrag Maticki: Narodne pesme u Srpsko-dalmatinskom magazinu, Matica srpska, Institut za književnost i umetnost, Novi Sad * Beograd, 2010., str. 129-130.