Telal vnče okolo careva grada:
"Ko je caru hasnu pokupio,
I isjek’o djecu hasnadare?“
Turci vele: Kraljeviću Marko:
Ali Marko pod šatorom spava, 5
I niko ga probudit’ ne smijaše,
Do jednoga pobra Alil-age.
I on njega probudit’ne smije,
Neg’ mu vadi ispod glave tamburu,
U tamburu sitno udaraše. 10
Kroz san Marko besjedio tader:
"Ko od Turak’ u tamburu udara?
Tambura mu se o glavu razbila!"
Njemu veli pobro Alil-ago:
„Ustan’ bolje, dragi pobratime! 15
Careva je hasna pokradena,
Isječena djeca hasnadari.
Turci vele Kraljević je Marko,
Svojijem pobrom Alil-agom."
Skoči Marko na junačke noge, 20
Ter veli pobri Alil-agi:
„Sutra će care učiniti divan,
I sve sluge na divan sazvati,
Svi će prid njim sablje izvaditi,
U svakoga je sjajna i svijetla, 25
A moja je tamna i krvava!"
Veli njemu pobro Alil-aga:
„Ah ne boj se, pobro Kraljeviću!
Ja imadem dvije britke sablje,
Obje su kano i tvoja sakovane, 30
Ja ću jednu pokloniti tebi.*
Kad je sutra osvanuo bio danak,
Ter je care divan učinio,
Sve je sluge na divan sazvao,
Koj’ su pred ljim sablje izvadidi, 35
Ali ne će Kraljeviću Marko.
Car je Marku tiho govorio:
„Vadi ćordu, slugo Kraljeviću!"
„Ah na viru, care gospodare!
Moja me je majka provlinala, 40
Da ne vadim zaludu sablje.“
Car je jošte Marku govorio:
„Vadi, Marko, na koga ti drago."
Kad je Marko r’ječi razumio,
U njemu je živo srce poigralo, 45
Prima sebi Turak’ ugledao,
Sve Turaka svojijeh neprijatelja,
Mahnu sabljom i desnicom svojom,
Trides rusih odsiječe glava,
Sve od Turak’ svojijeh dušmana. 50
U stolu se potresao care,
Bojeći se da ga ne pos’ječe Marko.
Još je care Marku besjedio:
„Aj vire ti, slugo Kraljeviću!
Je l' istina što Turci govore, 55
Da si moju hasnu pokupio,
I isjek’o djecu hasnadare?"
„Istina je, mili gospodare!
Bojaše mi ponestalo spendze,
Ja otidem da uzmem malahno, 60
Navališe djeca hasnadari,
Navališe da pogube mene.
Mahnuh sabljom i tamo i amo,
Ništa ne znam, posikoh li koga."
„Hvala tebi, sdugo Kraljeviću! 65
Da nijesi učinio tako,
Ja bih tebe pogubio care."
