Telal viče po carevu gradu:
„Ko je caru haznu pokupio
„I isjeko djecu haznadare?“
Turci vele: „Kraljeviću Marko.“
Ali Marko pod čadorom spava, 5
Probudit’ ga niko ne smijaše,
Do jednoga pobre Alil-age.
I on njega probudit’ ne smije,
Neg’ mu vadi pod glavom tamburu,
U tamburu sitno udaraše. 10
Kroz san Marko tada besjedio:
„Koje Ture u tambure bije?
„Tambura mu s’ o glavu razbila!“
Njemu veli pobro Alil-aga:
„Ustan, more, dragi pobratime! 15
„Careva je hazna pokradena,
„Isječena djeca haznadari.
„Turci vele: „„Kraljević je Marko,
„„Sa svojijem pobrom, Alil-agom.““
Skoči Marko na noge junačke, 20
Pa govori pobri Alil-agi:
„Car će sjutra divan učiniti
„I sve sluge na divan sazvati,
„Svi će pred njim sablje izvaditi,
„U svakog je sjajna i svijetla, 25
„A moja je tamna i krvava.“
Veli njemu pobro Alil-aga:
„Ne boj mi se, pobro Kraljeviću!
„Ja imadem dvije britke sablje,
„Obje kano tvoja sakovane, 30
„Ja ću jednu tebi pokloniti“.
Kad je sjutra danak osvanuo,
Ter je care divan učinio,
Sve je sluge na divan sazvao,
I pred njim su sablje izvadili, 35
Ali neće KraljeviTu Marko.
Car je Marku tiho govorio:
„Vadi, Marko, na koga ti drago!“
Kad je Marko r’ječi razumio,
U njemu je srce zaigralo. 40
Prema sebi Turke ugledao,
A sve Turke, svoje zulumćare,
Mahnu sabljom i desnicom rukom,
Triest rusih osiječe glava,
Od Turaka, svojijeh dušmana. 45
U stolu se care potresao,
Od stra, da ga ne pos’ječe Marko.
Još je care Marku besjedio:
„A, vjere ti, slugo Kraljeviću,
„Je l’ istina, što govore Turci, 50
„Da si moju haznu pokupio
„I isjeko djecu haznadare?“
„Istina je, mili gospodare!
„Bijaše mi ponestalo para,
„Ja otidoh, da umem malahno, 55
„Navališe djeca haznadari,
„Navališe, da pogube mene.
„Mahnuh sabljom i tamo i amo,
„Ništa ne znam, posjekoh li koga."
