Marko Kraljević i vila Pešterkinja

Izvor: Викизворник

* * *


Marko Kraljević i vila Pešterkinja

Rano rani Kraljeviću Marko,
rano rani u svetu nedelju;
boga Marko nigde ne pominje;
rano rani u goru zelenu,
da ulovi sivoga jelena, 5
jal’ jelena, jal’ siva srndaka.
Svu je goru Marko prohodio,
nigde nema sivoga jelena,
ni jelena, ni siva srndaka.
Stade Marno goru da si kune: 10
„Bog t’ ubio, goro, pusta goro!
Tolko hodah po teb’ za bađava:
nigde nema lova da si nađem.
Pusta goro, pusta da ostaneš!"
Vila Marku iz goru govori: 15
„Ne kun', Marko, zelenu goricu;
ovaj gora nikad nije bila
bez onuja studenu vodicu.
Kleta da je vila Pešterkinja!
Hajde dole niz goru zelenu, 20
ima dole jedno drvo suho,
sve je suho, samo vrh mu zelen.
Tuna ima devet kladenaca,
i na njima devet katanaca."
Marno ide niz goru zelenu, 25
i najde si devet kladenaca,
i na njima devet katanaca.
On saseče devet katanaca,
te si pušti gore bistru vodu,
i napoji što god je u gore; 30
sve što živi vodica se napi.
Upazi ga vila Pešterkinja:
„Ti đidijo, ko si, otkude se,
Kako smede vodu tu da puštaš?“
Moli gu se Kraljeviću Marko, 35
i dava gu sve dukati žuti.
„Kad bi vila dukati primala,
svu bi goru zlatom okitila!"
Marko dava sve beli taliri.
„Kad bi vila taliri primala, 40
od talir’ bi kaldrmu gradila!”
Tag govori Kraljeviću Marko:
„Ti đidijo, vilo Pešterkinjo,
molba biva do dva, do tri puta;
posle molbu drugi zbor se zbori!" 45
Pa si trže trostruku kamdžiju,
te ju bije po tanke košulje;
proz nošulje krvca prokapaše.
Vila ripa od jelu no jelu,
Markov Šarko od brdo do brdo. 50
Tag mi stade vila Pešterkinja
da si moli Kraljevića Marka:
„Stani, Marko pobratim da si mi!
Odsag ću ti vodu ispuštati!”


Napomena

Marko Kraljević i vila Pešterkinja. Iz pirotskog okruga. Upor. Gerhard Gazeman, „Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama", Sremski Karlovci, 1925, br 176; Vuk Stef. Karadžić, „Srpske narodne pjesme", knj VI, državno izdanje, Beograd 1899. br. 23; Vuk Stef. Karadžić, „Srpske narodne pjesme, Iz neobjavljenih rukopisa", knj. II, Beograd, 1974, br 37; Vladimir Nikolić, „Iz Lužnice i Nišavve", „Srpski etnografski zbornik", Beograd, 1910, knj. XVI, str. 317- 318.

Reference

Izvor

  • Momčilo Zlatanović: Epske narodne pesme jugoistočne Srbije, Vranje, 1987., str. 27-28.
  • Milan Đ. Milićević: Kraljevina Srbija, novi krajevi; geografija-orografija-hidrografija-topografija-arkeologija-istorija-etnografija-statistika-prosveta-kultura-uprava, Štampa i izdanje Kr.-srp. državne štamparije, Beograd, 1884., str. 264-265.