Gorom jezdi šezdeset Turaka
I pred njima Tošiću Stojane.
Gorom jezdeć’, Turci besjedili:
Sad da nam je Kraljevića Marka,
„Lasno l’ bi mu pogubili glavu!“ 5
U to doba na Šarinu Marko,
Pak je Marko lulu izvadio,
Malu lulu od trinaest oka,
I Turcima junak besjedio:
„More, more, šezdeset Turaka, 10
„Napun’te mi tu lulu duvana!“
Svih šezdeset kese povadiše,
Svih šezdeset kesa isprazniše,
Doklen Marku lulu napuniše;
A kad Marko prstom pritisnuo, 15
Ni po lule nije napunjeno!
Pak besjedi KraljeviRu Marko:
„Oj, Boga ti, Tošiću Stojane,
„Napun’ de mi, ti, lulu duvana!“
Al’ ne vadi, žalosna mu majka, 20
Već on stade govoriti Marku:
„Dajde, Marko, carevinu plati,
„Što ti ideš po zemlji carevoj,
„Što ti gaziš careve drumove."
Progovara Kraljeviću Marko: 25
„Hodi amo, da ti harač platim!“
Primače se Tošiću Stojane,
Primače se, žalosna mu majka;
Marko diže lulu i sejmanu,
Pa udari Tošića Stojana 30
U kovije među oči dvije;
Kako ga je lako udario,
Puče čelo na četir’ komada,
Pršte lula u osam komada.
Još je njemu besjedio Marko: 35
„O, Stojane, meke li si glave!
„Ja se malo s tobom našalio,
„A ti, Ture, za šalu ne primaš!
„Mili Bože, čudnoga junaka,
„Gdje pogibe od lule zemljane, 40
„Kamo ne bi l’ od mog buzdovana!"
Utome se oni rastanuše:
Žale Turci Tošića Stojana,
Žali Marko lulu i duvana.
