Marko Krale i Mitre Tiročanče

Izvor: Викизворник


5

Marko Krale i Mitre Tiročanče

Sluga služi Marko Krale,
Sluga služi Sveti Ѓorѓija;
Mi napravi tri česni trpezi,
Si pokani gosti, prijateli,
He go kani Mitra Tiročanče.
Mi ja kladi svoja stara majka,
Mi ja kladi, prosto da mi stoji,
Da mi sluša što ќe gosti rečat.
Gosti pijat, jadat, večerajat,
Mi velaja, vela, prikaž’vaja:
„Blaze si mu Marka Krale,
„Što si ima sekakva posatka;
„Ušte d’ ima riba od Orida,
„Kako Marka nigde ќe nemaše!”
My dokaža starata mu majka:
„Dejdi, Marko, Marko mili sinko,
„Gosti velat em si prikaž’vajat,
„Da doneseš riba od Orida,
„Kako tebe nigde ќe nemaše!”
Stana Marko vo ramni dvorovi,
Što si javna konja pelivana,
Ovde-jonde po beli drumovi,
Mi pristigna vo Orida grada
I mi zede riba od Orida.
Noќe pojde, pa nadzad da dojde;
Mi jugreja jastra mesečina,
Mi jugreja, veli, jod opako;
He mi bila jastra mesečina,
Tuku to bilo Mitre Tiročanče!
Ovde-jonde, zaval se stretile,
Se vatija so dobrite konje,
Markov konja silni plam’ni gori,
Markov konja pojunak mi beše;
Se vatija so junački raci,
Mitre beše pojunak od Marka,
Mi go vati, Marka mi go vrza,
Go potkova pod sebe pod konjo.
Marko veli, veli em govori:
„Dejdi, Mitre, Mitre Tiročanče,
„Ti me nosi vo Soluna grada,
„Tam’ sum pilo vreme tri godini,
„Em sum jalo, para ne sum dalo;
„Da me nosiš kaj Map’ krčmarica,
„Tamo imam mnogu veresija.”
Se izlaga Mitre od Tirana,
Go zanese vo Soluna grada,
Pri negova mila posestrima.
Go dogleda Mara krčmarica,
Go dogleda Mitra Tiročanče:
„Donesi ja, neznajna delijo,
„Donesi ja luda pijanica,
„Pijanica Marko Krale,
„Pilo,-jalo, para ne mi dalo;
,Daj, vrli go temnata dzandana,
„Bujrum gore, kave ќe te častam,
„Ќe te častam kave šerbetlija!”
Go vrlija temnata dzandana,
Go vrlija Marka Kraljevina;
Go pogosti kave šerbetlija,
Go pogosti Mitra Tiročanče,
Bo kaveto bilki em korenki.
Mi se jopil Mitre Tiročanče,
Mi se jopil, smrtno mi se uspal.
I si jodi Mara krčmarica,
I go praša Marka od Varoša:
„Kaj ji klade svileni klučevi,
„Da t’ otklučam, mili pobratime?” —
„Dejdi, Maro, mila posestrimo,
„Da mu vidiš na dobrata konja,
„Da mu vidiš pozlatena griva;
„Ami konja ne ti se predava,
„Mi go laži s drobna leblebija,
„Mi go časti vino trogodišno.”
Ami konja, konja se predala;
Što izvala svileni klučevi,
Go otkluči Marka od Varoša.
Što mi stana Marko Krale,
Go zakluči Mitra Tiročanče,
Mi go klocna so desno koleno:
„Stani, Mitre, junak nad junaka,
„Tvojo sužen srce mi spokoji!
Što go zede, što mi go potkova,
Go potkova pod sebe na konjo;
Ovde-jonde po beli drumovi,
Go donese vo Varoša grada.
Gosti s’ čudat, gosti mi se umat:
„Marka nema, mnogu se zabavi!”
Togaj kluka Marko teški porti:
„Ete Marka, Marko mi pristignal!”
Marko vleze vo ramni dvorovi,
My jotseče Mitrovata glava;
Koga zede junačkata glava,
Ja zavalka vo česna trpeza;
Mi izvadi riba šarkovita,
Ajde, riba, riba od Orida,
I ja turi vo česna trpeza.
Gosti s’ čudat, gosti mi se umat:
„Kako Marka Krale nema,
„Noќe pojde, den nadzad si dojde,
„I donese junačkata glava,
„I donese riba od Orida!”

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Dr. Vojislav S. Radovanoviќ: Marijovci u pesmi, priči i šali, Štamparija Vasilija Dimitrijevića Skopje, 1932.