Marko Krale, Яnkula i Sekula detence

Izvor: Викизворник


Marko Krale, Яnkula i Sekula detence

Sednal Marko vo ladna mehana,
vo mehana, vo Stara planina,
so onega Яnkula voйvoda,
i pokraй nif Sekula detence.
Яdat, piяt tokmo tri godini, 5
sluga mu bil Sekula detence.
Došlo vreme, brate, došla koa,
se doяle, brate, se popile;
dumat, šestat Marko i Яnkula,
kaй da barat, blago da dobiяt.
Na Яnkula vaka Marko reklo:
- A, Яnkula, verni moй drugare,
eve nie si sosafme blago.
Ne ostana para polovnica,
za pienьe vince i rakьia,
aйde vaka nie da storime:
Sekula e momče golobrado,
da go lepo nie promenime
vo edna ruba, ruba devoйčinska,
i v čaršia da go izvadime.
Da go nie nego prodadime,
dosta blago nie kьe zemime,
i Sekula posle neka begat,
pak v planina toй neka si doйdi,
da ni služi vino em rakьia.
Toa rekle i mi go storile -
go odnesle, za da go prodaat,
vo čaršia telьali mi klale,
telьalite vaka mi vikaa:
- Se prodaa bugarka devoйka.
koй da saka nea da я kupit,
cena mu et tri toari azno.
Щo dočula vlainka devoйka,
ta otišla Sekula da vidi,
go videla i go bendisala.
Taя nego, Bogme, go poznalo,
deka bilo mažko, a ne žencko.
Щo mi broя tri toari azno
i go kupi Sekula detence.
Go odnese na visokьi saraй,
ta mu sleče toa žencko ruo,
mu obleče mažka ruba zlatna.
Ama kolku mu zaprilegalo -
kako kralče na pogled toй beše!
Si go klade vlainče do sebe,
snadevaše da si go kьerdosa.
Go dъržala do edna nedela,
go ranila i si go poяla.
Sekula vlainče ne milua,
Sekula ruba ne milua;
toй milua kamenna mehana
vo onaя, bre, Stara planina,
toй milua Marka Kralevikьa,
da mu služi ona roйno vino.
Bog da bie Sekula detence.
щo mi bilo toa mnogu itro,
na vuйka si, Marka Kralevikьa, -
edna nokь toй ot postela stanal,
ta ostavi mladoto vlainče
da si spie vo meka postela.
Щo poplenil blago od vlainka
i mi vleglo temna konьušnica,
ta si vяvnal konя bedevia
i izleglo ot portite nadvor.
Pred portite arap mi vardeše;
Arap prašal Sekula detence
kaй kьe odi sega na polnokьe...
Sekula go nego izlagalo:
- Kьe si odam na eden panair,
da e kupam pa vlainče ruba,
za vlainče, Bogme, i za sebe.
Zaverua cъrna arapina,
go otpuщi toй da si otidi;
dupna konя ono da si odi...
Щo otkačil mesto za daleku,
vlainče se bъrgo razbudilo,
i pobara Sekula do sebe,
go pobara i ne si go našla.
Ripna, zaval, kako poludelo,
щo iztъrča nadvor na divani,
ta viknalo cъrna arapina.
Щo go praša taя za Sekula,
toй mu kaža, Sekula izleze,
i mu kaža, kako go izlaga.
- Bъrgo, arap, da bi oslepelo,
яvni konя i tъrči po nego,
da go ftasaš, nazad da go vratiš,
nazad živo ti da go donesiš,
oti posle džuap kьe mi davaš!
Яvnal konя cъrna arapina
i se puщil, za da mi go ftasa,
ovde, onde po beli drumoi,
i go ftasal Sekula detence,
go poteral, nazad da go vrati.
Sekula go ubao prečekal,
щo izvadil sabя diplenica,
ednaž mavnal, glaa mu otsekol;
i si zelo od arapa konя,
ta si pošol vo Stara planina,
vo onaя kamenna mehana,
kaй vuйka si Marko Kralevikьa,
da mu služi vino i rakьia.
Koga Marko Sekula videlo,
nače gъrlo ona da sborue:
- Dali, vnučko, rabota posfъrši,
dali, vnučko, vlainče izlaga?
Zemi sega čaša čaburlia,
da ni služiš vino trigodišno.



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Prilep - Makedoniя (SbNU 13/1896, s. 90-91, № 2 - "Marko Krale, Яnkula i Sekula detence"; =Cepenkov, M. Folklorno nasledstvo. T. 1. Avtobiografiя. Pesni. Poslovici i harakterni dumi. S., 1998, № 160 (175) - "Marko Krale, Яnkula i Sekula detence").