Markova ženidba

Izvor: Викизворник


Markova ženidba

0001 Prva riječ: bože nam pomagaj!
0002 Druga vazda: hoće ako bog da!
0003 Na ovome mjestu i svakome,
0004 domaćinu i u dom ko mu je,
0005 a po tome, braćo moja draga,
0006 ako umjeh pjesnu da vi kažem.
0007 Kraljić Marko sjede na večeru
0008 sa njegovom ostaralom majkom,
0009 a majka mu rujno služi vino.
0010 Pa kada se vina napojiše,
0011 a od vina radost opaziše,
0012 dođe lice kako rujno vince,
0013 tada majka Marku besjedila:
0014 "Što me, Marko, mučiš ostaralu,
0015 te se sinko, nekće oženiti,
0016 nekće mene snahu isprositi,
0017 mene snahu, tebe vjernu ljubu?
0018 Ne mogu ti hizmet učiniti
0019 u tvojemu gospockom odžaku,
0020 ne mogu ti služit vino rujno."
0021 Tada Marko majci besjedio:
0022 "Mlogo zemlje i gradovah prođog,
0023 i ne nađoh za mene đevojke,
0024 Đe li nađoh za mene đevojku,
0025 tu ne nađoh prijatelja za te
0026 s kim bi pila crvenoga vinca,
0027 do ’vo, jednom, majko Jevorisima,
0028 bijah, majko, u zemlju madžarsku,
0029 dogog, male, na bunar na vodu
0030 i tu viđog na bunar đevojku;
0031 kade sam je, majko sagledao,
0032 okrenu se oko mene trava,
0033 imah panut sa Šarina moga.
0034 Ćerca bješe kralja Šišmanina,
0035 i ta bješe za mene đevojka,
0036 za te male, dobri prijatelji
0037 s kim bi pila crveniku vino."
0038 Tade Marku reče Jevrosima:
0039 "Hajde, Marko, te prosi đevojku!"
0040 Tada Marko reče Jevrosimi:
0041 Kako sjutra bio danak dođe,
0042 mijesi mi lahke brašnjenice,
0043 oću poći da prosim đevojku,
0044 oću tebe volju ispuniti,
0045 i tebe ću snahu dobaviti."
0046 A kad začu majka Jevorsima,
0047 to je njojzi vrlo milo bilo,
0048 nekće ona ni zoru čekati,
0049 do mijesi lahku brašnenicu,
0050 sve do zore majka sigurala.
0051 Kade svanu i danak nastanu,
0052 te se Marko Kraljević spremaše,
0053 ma se Marko divno ođenuo;
0054 na se đuzel đeisiju tura,
0055 a na noge menevli čakšire,
0056 na čakšire kovče ježdirlije,
0057 a na kofče serbrne sindžire,
0058 na sindžire zlatne trepetljike,
0059 ljto Turkinje nose ispod grla,
0060 a Marko ih tura po nogama,
0061 pa na telo burundžuk košulju,
0062 na košulju crvenu dolamu,
0063 na dolamu toke pozlaćene,
0064 a na glavu samur i čelenku,
0065 zlatne kite pale mu do pasa
0066 i od tokah đule poklopile,
0067 i to Marku zgodno odgovara,
0068 pak se žicom zlantom utegnuo
0069 i o bedri sablju pripasao,
0070 pale zlatne rese do travice,
0071 svaki čift je od žuta dukata,
0072 tade Marko na mlade poviknu:
0073 "Dajte, sluge, debela Šarina!"
0074 A sluge mu Šara izvedoše
0075 i Šara su divno opremili,
0076 osedlali srebrom srebrnijem,
0077 zauzdali đemom najljućijem,
0078 a turili zlatna silembeta,
0079 pa po sedlu tuli habahiju,
0080 sve đumišli pule i topčaza
0081 prekriše ga čohom do koljena,
0082 od koljena rese do kopita,
0083 a po čosi žicom izvezeno
0084 sve od srme i žežena zlata,
0085 na njegova sedla u jabuci
0086 isturena dva kamena draga
0087 što valjaju dva careva grada
0088 vidi Marko iti bez mjeseca,
0089 kako u dan kad ogrije sunce,
0090 svijetle mu dva draga kamena;
0091 on objesi topuz o unkašu
0092 u kome je sto i dvadeset okah,
0093 s druge strane u mješini vino,
0094 malo više u mješini bilo,
0095 ne kriva mu ni tamo na amo;
0096 prekrsti se, Šara zakročio
0097 pa je Marko riječ besjedio:
0098 "Ostan’ zbogom, majko Jevrosima!"
0099 Marku majka ljepšu odgovara:
0100 "Pođi zbogom, Marko, u dobri čas"
0101 Na putu ti dobra sreća bila."
0102 To mu reče i oćera Šara,
0103 ode Marko zemljom i svijetom,
0104 prođe Marko četeres’ gradovah,
0105 a toliko troje palanakah,
0106 dokle dođe u zemlju Madžarsku,
0107 a pred kulu kralja Šišmanina,
0108 viđe kralju sa bijele kule
0109 pa slugama riječ besjedio:
0110 "Ajte, sluge, te sretnite Marka,
0111 do zemlje se crne poklonite
0112 i pod njime Šara prifatite,
0113 nemojte mu obiskivat skutu,
0114 ja li skutu, ja l’ bijeloj ruci,
0115 može biti da je pjanan Marko
0116 te vi Šarac hoće pogaziti
0117 a grdnu ve đecu ostaviti."
0118 Odmah sluge kralja poslušale
0119 i sretoše Kraljevoga Marka,
0120 do zemlje se crne pokloniše
0121 i pod njime Šara prifatiše,
0122 tade Marko Šarina osjede
0123 i otide na bijelu kulu,
0124 na noge ga kralje dočekuje,
0125 ljire ruke pa u lica s ljube,
0126 pitaju se za mir i za zdravje,
0127 pa sjedoše te se odmoriše.
0128 Brže sluge sovru postaviše,
0129 doniješe slatkiš i rakiju
0130 i za mezu svaku đakoniju,
0131 priniješe museleza vina,
0132 dok se Marko vina napojio,
0133 procavće mu ruža na obrazu,
0134 tade s kraljem besjediti pođe
0135 i prositi za sebe đevojku.
0136 Marko, prosi, daje mu je kralje,
0137 dokle Marko isprosi đevojku,
0138 poharčio cio tovar blaga,
0139 a dok turi prsten na đevojku,
0140 poharčio hiljadu cekinah,
0141 teke što je Marko poharčio,
0142 kralju sve je u vinu popio,
0143 još ga dosta nije napojio.
0144 Tade poče ugovarat Marko
0145 koliko će kupiti svatovah,
0146 kad će Marko doći po đevojku,
0147 a to sluša kraljeva kraljica
0148 pa je Marku tijo besjedila:
0149 "Mio zete, Marko Kraljeviću!
0150 Kupi svatah koliko ti drago,
0151 vazda sam ih dočekati kadra,
0152 tek te molim, da moj zete mio,
0153 ne vodi mi tuđina đevera,
0154 do ja brata ja li bratučeda;
0155 ako l’ nejmaš toga ni jednoga,
0156 zovi, Marko, bogom pobratima,
0157 pobratima Zemljića Šćepana,
0158 đevojka je na svijetu krasna,
0159 nejma durge nak’ u gori vile,
0160 ja se bojim sramota će biti."
0161 To mu reče pa Marko skočio
0162 i kralju je riječ besjedio:
0163 "Natoči mi u mješinu vina
0164 a ne mogu topuz objesiti
0165 s punahnom sam njega ugodio."
0166 A to kralju milo ne bijaše,
0167 do mu druga biti ne mogaše,
0168 sve mu Marko vina poharčio,
0169 dok s mješinom topuz umjerio,
0170 pa otide niz bijelu kulu,
0171 a sluge mu Šara privedoše,
0172 k binjektašu studenu kamenu,
0173 prekrsti se, Šarca zakročio,
0174 a kad Marko zakroči Šarina,
0175 reče Marko: "Jazuk tebe, kralju,
0176 što me nekće napojiti vina!"
0177 A to začu kraljeva kraljica
0178 te je brže sluge opravila,
0179 punu kupu doniješe vina,
0180 punu kupu - tridest i pet okah,
0181 dodaše je Marku na Šarina,
0182 popi Marko, brka ne skvasio,
0183 pa je Marko riječ besjedio:
0184 "O kraljice, o mila punice!
0185 Kad si mene pojiti počela,
0186 napoji me barem sada vina,
0187 da ja tebe žedan ne okrenem
0188 ispred tvoga gospodska odžaka,
0189 e kad pođem u Prilipa moga,
0190 pitaće me majka Jevrosima
0191 jeste li me kako dočekali,
0192 jeste li me vina napojili,
0193 da se falim i za vas je bolje,
0194 da se kudim vama je sramota."
0195 A kad začu kraljeva kraljica,
0196 Anđeliju đercu dozivaše:
0197 "Ajde, ćeri, uzmi kupu zlatnu
0198 te natoči punu kupu vina,
0199 samotoka, vina museleza,
0200 te ponesi Marku gospodaru,
0201 pokloni mu i kupu i vino
0202 nek se tobom proz gradove fali
0203 i u Prilip ostaraloj majci,
0204 kako si ga rado dočekala."
0205 A to šćeri vrlo milo bilo
0206 što je majka njena naučila,
0207 pa skočila vina utočila,
0208 nosi kupu Marku gospodaru
0209 pa je njemu stidno besjedila:
0210 "Na poklon ti i kupa i vino,
0211 još te molim, dragi gospodare,
0212 ti se nemoj žalit na tazbinu,
0213 bolje kaži nego ti je bilo
0214 radi hrza i poštenja svoga."
0215 Tade Marko kupu dovatio,
0216 popi Marko vino svekoliko,
0217 kupu Šaru tura u zobnicu,
0218 pa on ruku turi u džepove
0219 te izvadi hiljadu dukatah
0220 te dariva svoju zaručnicu,
0221 poljubi ga u skut i u ruku,
0222 pa mu tade dara privatila,
0223 jošte joj je Marko besjedio:
0224 "Odoh žedan kod moje tazbine
0225 da mi ne bi moje zaručnice."
0226 To rekao, Šara oćerao,
0227 đevojka ga očima pratila
0228 dokle Šarče u polje zamače
0229 pa sa sobom sama besjedila:
0230 "Pođi zbogom, Marko gospodare!
0231 I da bog da i bogorodica,
0232 da mi zdravo u Prilipa dođeš
0233 i da majku u veselju nađeš."
0234 To izreče pa u kulu pođe,
0235 Marko ode i gradove prođe,
0236 zdravo pođe Marko u Prilipa,
0237 svoju majku nađe u avliju,
0238 pa mi njojzi božju pomoć dava,
0239 majka njemu pomoć prifatila
0240 i pod njime Šara ufatila
0241 te ga vodi u svoje harove.
0242 Marko ode na bijelu kulu,
0243 sjede Marko na mehka šiljteta,
0244 a majka mu vina donijela,
0245 znade majka žudi Marko vina.
0246 Kad se Marko vina ponapio,
0247 procavće mu ruža na obrazu,
0248 najpre bjela pa iž nje rumena,
0249 znade majka godet svome sinu
0250 pa je tade sinu besjedila:
0251 "Jes’ li , sinko, putovao mirno,
0252 jes’ li mene snahu isprosio,
0253 mene snahu tebe vjernu ljubu?
0254 Da te nije kogođ najedio,
0255 jesu li te kako dočekali,
0256 jesu li ti dosta vina dali?"
0257 Marko majci besjediti pođe:
0258 "Ja sam tebe putovao mirno,
0259 tebe, majko, snahu isprosio,
0260 tebe snahu, mene vjernu ljubu,
0261 mene nije nitko najedio
0262 do su mene divno dočekali,
0263 a dosta me vina napojili."
0264 Reče Marku majka Jevrosima:
0265 "Kad si, sinko, svadbu odgodio,
0266 koliko si svatah pogodio?"
0267 "Zgodno su mi, majko, besjedili,
0268 da ja kupim koliko mi drago,
0269 a da idem kad je mene drago;
0270 kraljica je mene besjedila
0271 da ne vodim jabanu đevera,
0272 do ja brata, ja li bratučeda,
0273 a ja nejmam toga nijednoga."
0274 Al’ je majka Marku besjedila.
0275 "Ako ćeš me poslušati, sinko,
0276 a ti imaš bogom pobratima,
0277 zovi, sinko, Zemljića Šćepana,
0278 zovi kuma dužda od Mletakah,
0279 kupi, sinko, na prešu svatove,
0280 vodi ljubu čestita ti bila."
0281 Ide Marko po hajtaru majci,
0282 toga časa svate kupit pođe,
0283 skupi Marko tri hiljade svatah,
0284 a u njima tridest barjaktarah,
0285 po stotina ide za barjakom,
0286 taki adet bješe u Srbinja,
0287 zove kuma dužda Mlečanina,
0288 a đevera Zemljića Šćepana,
0289 pak s’ otole Marko podignuo,
0290 a povede tri hiljade svatah.
0291 Marko pođe i gradove prođe,
0292 zdravo dođe u zemlju Madžarsku,
0293 a pod kulu kralja Šišmanina
0294 i pod kulu konje osjedoše,
0295 bojna koplja zemlji pobodoše,
0296 a za koplja konje privezaše,
0297 pobodoše krstaše barjake
0298 pa propeše bijele čadore,
0299 pa sjedoše, počivat odoše.
0300 Kralje im je tain iznosio,
0301 dosta vina a dosta rakije,
0302 jesti mesa, a dosti somuna,
0303 postavio šezdeset akčijah
0304 na pedeset drugah po jednoga,
0305 samu Marku tri akčije mlade,
0306 tu se Srbi rahat učiniše,
0307 i tu tavnu noćcu zanošiše.
0308 A kad svanu i danak nastanu,
0309 zavikaše svatovski čauši:
0310 "Hazur da ste, kićeni svatovi,
0311 a đever i na konja đevojku!"
0312 To začuli kralju i kraljica,
0313 đeverima dodaše đevojku,
0314 poniješe gospocke darove,
0315 darivaše gospodu svatove,
0316 sve znadoše zašto koji bješe:
0317 nekom jagluk, a nekom boščaluk,
0318 daše kumu duždu Mlečaninu,
0319 daše njemu od zlata jabuku,
0320 u jabuci svirke i borije,
0321 one svire kako u junaka,
0322 e na čekrk bjehu načinjene,
0323 ka i poprav kraljevska uredba,
0324 a đeveru Zemljiću Šćepanu,
0325 daše njemu od zlata siniju,
0326 po njojzi su stvari svakojake,
0327 preko nje je zmija veružana,
0328 povisoko glava podignuta,
0329 u zubima halem kamen hrani,
0330 te se na nju vidi večerati
0331 u ponoći kad venjera nejma
0332 kako u dan kad ogrije sunce;
0333 đuvegliji Marku Kraljeviću,
0334 daše njemu sablju okovanu,
0335 sablju sablji, za nje je i bio,
0336 na njojzi su tri gajtana zlatna,
0337 a na njima tri kamena draga
0338 što valjaju tri najbolja grada,
0339 još suviše konja i đevojku.
0340 To mu daše pak se podizaše,
0341 a razviše svilene barjake,
0342 udariše svirci i tamburci
0343 i ostale mloge davorije
0344 i odoše poljem zelenijem,
0345 a kad biše nasred polja ravna,
0346 vijar vjetar puhnu od planine,
0347 tanak bješe duvak na đevojci,
0348 na glavu joj duvak usturio,
0349 ukazuje na đevojci lice,
0350 ka na zori zvijezda Danica,
0351 o’ svatovah niko ne viđaše,
0352 osim kuma dužda Mlečanina,
0353 kako kumi lice sagledao,
0354 na kumu se hašik učinio,
0355 pa kad biše na konaku prvom,
0356 tade dužde reče Mlečanine:
0357 "O đevere, Zamljiću Šćepane!
0358 Izdaj mene Madžarke đevojke,
0359 moje kume, tvoje snaše mile,
0360 evo tebi puna čizma blaga."
0361 Za to Zemljić glavu ne okreće.
0362 A tu tavnu noćcu zanoćiše,
0363 kako svanu rano podraniše
0364 i odoše gorom i planinom.
0365 A kad biše na druge konake,
0366 no sve dužde misli Mlečanine
0367 ta kako će obljubit Madžarku.
0368 Opet veli Zemljiću Šćepanu:
0369 "O đevere, Zemljiću Šćepane!
0370 Izdaj mene Madžarku đevojku,
0371 snahu tvoju, milu kumu moju,
0372 evo tebi dvije čizme blaga."
0373 Odista je izdati oćaše,
0374 čeka više da izmami blaga,
0375 pa tu tavnu noćcu zanošiće,
0376 kako svanu rano podraniše,
0377 jezde oni gorom i planinom,
0378 dokle biše na trećem konaku,
0379 reče opet dužde Mlečanine:
0380 "O đevere, Zemljiću Šćepane!
0381 Izdaj mene Madžarku đevojku,
0382 kumu moju, milu snahu tvoju,
0383 evo tebi i tri čizme blaga."
0384 Na blago se Zemljić slakomio,
0385 te za blago prodade poštenje,
0386 izdade mu kumu snahu milu,
0387 i dade je njemu pod čadora.
0388 Viđe malda Mažarka đevojka,
0389 viđe mlada da je prijevara,
0390 stoji mlada sjesti ne oćaše,
0391 a reče joj dužde Mlečanine:
0392 "Sjedi, kumo, Madžarko đevojko!"
0393 A Madžarka njemu besjedila.
0394 "Rašta, kume, da od boga nađeš,
0395 rašta hoćeš da obljubiš kumu,
0396 bog se hoće prognjeviti na te,
0397 nad tobom se nebo prolomiti,
0398 a pod tobom zemlja provaliti."
0399 No joj reče dužde Mlečanine:
0400 "Kumo moja, Madžarko đevojko!
0401 Ja sam sedam kumah obljubio,
0402 sedam dosle kumah vjenčanije’,
0403 pa se nije nebo prolomilo,
0404 ni podamnom zemlja provalila,
0405 pa hod’, sjedi, druga bit ne more!"
0406 A Madžarka mudra i razumna,
0407 pa još njemu riječ besjedila:
0408 "Stara me je majka proklinjala
0409 da ne ljubim bradata junaka,
0410 potlje momče mlado golobrče,
0411 kako što je Marko Kraljeviću,
0412 sjem ako ćeš mene poslušati
0413 da obriješ, dužde, svoju bradu,
0414 tadećeš mi obljubiti lice."
0415 Premudar je dužde Mlečanine,
0416 mudar bio pak se manit nađe,
0417 te je svoju bradu obrivao,
0418 Madžarka je uzela u ruke
0419 pa u zlatan jagluk zavijala,
0420 pa je mlada u njedarca tura
0421 no i duždu riječ besjedila.
0422 "Nu izidi na vrata šatora
0423 da mi kažeš đe konači Marko,
0424 da ja viđu je li Marko blizu,
0425 može Marko čuti i viđeti,
0426 pa ni tebe ne bi dobro bilo,
0427 a kamoli mene i đeveru,
0428 đe je volja, biće i nevolje."
0429 Iziđoše na vrata čadora:
0430 "Vidiš, kumo, Madžarko đevojko!
0431 Đe’ no gori trideset venjerah,
0432 neće Marko čuti ni viđeti."
0433 Njemu mlada govori Madžarka:
0434 "Ajde uđi pod čadora, kume!"
0435 Brže s’ dužde vrnu pod šatora,
0436 a Madžarka vrata pritvorila
0437 pa na vratu rezu naturila,
0438 pa uteče pod čadora k Marku.
0439 Kada uđe pod čadora mlada,
0440 sjede mlada Marku više glave.
0441 Marko spava, ništa ne opaža,
0442 a Madžarka grozne suze valja,
0443 Marka suze grozne pokapale,
0444 žalostive pa ga opržile.
0445 Skoči Makro ka da se pomami,
0446 kad đevojku Marko sagledao,
0447 pa je njojzi riječ besjedio:
0448 "O đevojko, soja horjaskoga!
0449 Đe ne moreš dočekati mlada
0450 dokle dođeš u Prilipa grada
0451 i dok boži zakon savršimo!"
0452 Ma đevojka Marku besjedila:
0453 "Karaj kuma dužda Mlečanina!"
0454 Pa sve Marku po istini kaže,
0455 a Marko joj ništa ne vjeruje,
0456 ispat mlada u njedri nosaše
0457 pa ga Marku turi na koljeno.
0458 Kad je Marko bradu sagledao,
0459 viđe Marko da istina bješe,
0460 jedva Marko zoru dočekao,
0461 kako svanu Marko podranio,
0462 pobratimu pod šatora uđe,
0463 pa mi š njime govoriti pođe:
0464 "E se snaha na đevera fali!"
0465 Nešto Zemljić izgovorit ćaše,
0466 do mu Kraljić Marko ne davaše,
0467 sabljom mahnu posječe mu glavu,
0468 pođe kumu svome pod čadora,
0469 pa on kumu pod čadora uđe,
0470 pak se š njime razgovarat pođe:
0471 "Na te mi se kuma pofalila,
0472 e si kumu na stimu vodio,
0473 i tvoju joj bradu darivao,
0474 i ja ću ti za stimu primiti,
0475 tvoju milost poštenjem vratiti!"
0476 Tad’ mu stade dužde besjediti,
0477 lagat ode, do mu ne pomaga,
0478 bi slagao do neda mu brada,
0479 tade Marko duždu besjedio:
0480 "Sve ću tebe, kume, vjerovati,
0481 ako ti je brada osvanula,
0482 brada divna na manitoj glavi,
0483 teke kad te nadmudri đevojka,
0484 tu nejmade ni glave ni brade,
0485 do tek bruke i grdila svoga."
0486 Jošte dužde besjediti ćaše
0487 do Kraljić mu Marko ne davaše,
0488 sabljom mahnu posječe mu glavu,
0489 pa đevere dvoje postavio
0490 i odoše zemlji po ćenaru
0491 i dođoše bijelu Prilipu,
0492 sve ih divno Marko dočekao,
0493 gradi svadbu za petnaes danah,
0494 a kada se svadba razmetnula,
0495 zove kuma kralja od Budima
0496 te ga vjenča s Madžarkom đevojkom.
0497 Od nas pjesna i pomoć od boga,
0498 da pomože u dom domaćina,
0499 još ko mu se u dom namjerio,
0500 sve mu zdravo i veselo bilo,
0501 i Đurđeva danka doživilo.
0502 Sve u slavu boga istinoga,
0503 a u zdravje vladike svetoga,
0504 koji no je nama na Cetinje,
0505 da mu bog da i život i zdravje,
0506 i u rodu radost i veselje.



Izvor[uredi]

Sima Milutinović Sarajlija, Pjevanija crnogorska i hercegovačka, priredio Dobrilo Aranitović, Nikšić, 1990. [Pjevanija cernogorska i hercegovačka, sabrana Čubrom Čojkovićem Cernogorcem. Pa njim izdana istim, u Lajpcigu, 1837.]