0001 Razboli se Janičina majka
0002 Za ljepotu Kraljevića Marka.
0003 ”Oj Janica, draga kćeri moja!
0004 Ja bi pila iza gore vodu,
0005 Za gorom je Kraljeviću Marko.”
0006 Ona pošla za goru na vodu
0007 I uzela vjedarce na glavu
0008 I pošla je za goru na vodu.
0009 Za gorom je Kraljeviću Marko:
0010 ”Dobro jutro, Kraljeviću Marko!”
0011 ” ”Bog daj dobro, Janica djevojka!” ”
0012 ”Ne budali Kraljeviću Marko!
0013 Al ja nisam Janica djevojka,
0014 Već sam ljuba kralja Marijana,
0015 A sestrica zmaja planinskoga.”
0016 ” ”Hod’te simo, vjerne sluge moje!
0017 Zajmite joj to vjedarce vode
0018 I otprav’te do sred gore crne.” ”
0019 Kad su došli do sred gore crne,
0020 Progovara Janica djevojka:
0021 ”Hod’te natrag, vjerne sluge moje!
0022 Potdrav’te mi Kraljevića Marka,
0023 Da ga zdravi Janica djevojka,
0024 Da je ona prevarila njega.
0025 Nit je ljuba kralja Marijana,
0026 Nit sestrica zmaja planinskoga,
0027 Već je ona Janica djevojka.”
0028 Kad dođoše vjerne sluge nazad:
0029 ”Boga tebi, Kraljeviću Marko!
0030 Prevari te Janica djevojka,
0031 Da nij’ ljuba kralja Marijana,
0032 Nit sestrica zmaja planinskoga,
0033 Nego da je Janica djevojka.”
0034 On uzimlje vranica konjica,
0035 I uzjaši na gola konjica,
0036 I jahaše do sred gore crne.
0037 Dok je bio nasred gore crne,
0038 Janioca bi nasred polja ravna.
0039 Dok je bio nasred polja ravna,
0040 Janica bi u bijelih dvorih.
0041 ”Majko moja mila i premila
0042 Udaraj mi u glase zvonove,
0043 Opravljaj mi svu mrtvačku robu,
0044 Više zlata, nego tanka platna.”
0045 Marko dođe i u b’jele dvore.
0046 ”Mili Bože, tko je preminuo?”
0047 ” ”Preminula Janica djevojka.” ”
0048 On prevraća drvlje i kamenje,
0049 Dok je našo kaču jedovaču,
0050 Od nje uze jednu čašu jada.
0051 Marko zajde, gdje je mrtva bila,
0052 On joj loži vatru na srdašcu.
0053 Ondač meće kaču na srdašce,
0054 Ondač meće ruke u njedarce,
0055 Ondač ode tužan i žalostan.
0056 ”Oj Janica, draga kćerko moja!
0057 Koja t’ muka najtežija bila?”
0058 ” ”Majko moja mila i premila!
0059 Ova muka najtežija bila,
0060 Kad ložio vatru na srdašcu,
0061 Malo nisam i zbilja umrla.
0062 Kad metnuo kaču na srdašce,
0063 Samo sam se razgrijala bila.
0064 Kad je meto ruku u njedarce,
0065 Mal’ se, majko, nasmijala nisam.” ”
0066 Nit je više, nit se perom piše.
Izvor
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/2. Junačke pjesme, knjiga druga, uredio Dr Stjepan Bosanac, Zagreb, 1897.
