Mare moja, dušo moja,
Ne sumini dvore moje.
Ne poznajem dvore tvoje.[1]
Lako ti je dvor poznati:
U kući je kriva greda — 5
Prebila ti majci rebra;
Lako ti je dvor poznati:
Pred kućom js bunar voda,
U bunaru plasa leda,
Da mi ti je leć na njedra! 10
Gle, kako se led topljaše,
Onako se momci tope,
Gledajući na đevojke.
Lako ti je dvor poznati:
Pred kućom je vrbičica, 15
Na nju sjedi grličica.
Grlile te ruke moje
Za bijelo grlo tvoje! —
Luča, književni list društva „Gorski vjenac“, godina IV sveska V i VI, za maj i juni, urednik prof. Lazar T. Perović, Cetinje, K. C. Državna štamparija, 1898., str. 251.
