Ružu trga plemenita Mara
Od sabaha do akšama sama,
Tu dolazi čelebija Jovo:
„Božja pomoć, plemenita Maro!
„Puštaj mene k tebe u bostanu, 5
„Da ti trgam ružu do akšama,
„Neću ti se naplatiti skupo,
„No što ću te jednom poljubiti
„Na 'no mjesto, đe se pogodimo.“
Domami ga plemenita Mara, 10
Da joj trga ružu do akšama;
Kad bijaše sahat do akšama,
Reče Jovu lijepa đevojka:
„Pogled' Jovo nebu pod oblake,
„Kako soko prepelicu gonja.“ 15
Prevari se, ujede ga guja,
On pogleda nebu u oblake;
Skupi Mara skuce i rukave,
Pa pobježe dvoru bijelome.
Za Marom se Jovo naturio, 20
Fatao je, ufatit' ne more,
Varao je, prevarit' ne moga;
Viče Jovo sa druma široka:
„Ostav' ružu! ostala ti pusta!
„Ružicu smo kučko! skupa brali.“ 25
Za to Mara ni habera nema,
No zatvori na avliji vrata.
Ciče Jovo kao zmija ljuta:
„Aoh mene! ostarala majko
„Gon'o sam se s Turcim' i hajducim', 30
„Niko mene nije prevario,
„A danas me prevari đevojka.“
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 127-128.
