Prošetna se Mara niz Legensko pole,
na sreщa vu more caro Kostadina.
Pa na Mara, more, po tio govori:
- Stiga odi, Maro, po Legensko pole,
stiga nosi, Maro, tiя beli sai,
beli sai, Maro, beli i zeleni!
Aйde, Maro, more carica da bideš,
na čardak da sediš, žъltici da broiš!
Я Mara mu, more, potio govori:
- Avo, caru more, čestito ti carstvoto!
Hodila sъm, more, sedъm-osъm godini,
skinala sъm, more, sedъm beli sai
sedъm beli sai i sedъm zeleni.
Pa če odim, more, oщe sedъm-osъm,
pa če skina, more, i oщe sedъm beli,
i oщe sedъm beli i sedъm zeleni.
Pa ne moga, more, carica da bida!
A ne moga, more, na čardak da seda,
я ne moga, more, rano da stanuem,
rano da stanuem kafe da ti prava!
Я si iskam, more, po volя da oda!
Izvor
Prekolnica, Kюstendilsko; horovodna (SbNU 40, s. 404, № 41).
Trem na bъlgarskata narodna istoričeska epika. Ot Momčila i Krali Marka do Karadžata i Hadži Dimitra. Sъst. Božan Angelov i Hristo Vakarelski. Sofiя, 1939.
