Vezak vezla Ivanova Mara,
Vezak vezla, niz more gledala,
Ugledala u moru đemiju,
U đemiji Marka kapetana;
Vezak baci, u kraj mora trče, 5
Pa doziva Marka kanetapa:
„Čuješ li me, Marko kapetane!
„Je si l' davno iz Senja bijela?
„Je si l' vid'o Iva gospodara?“
A Marko je njojzi govorio: 10
„B'jela vilo, Ivašova Maro!
„Njesam davno iz Senja bijela,
„Vido sam ti Iva gospodara,
„Neće doći za petnaest dana.“
Kad to čula Ivanova Mara, 15
Ušetala u đemiju tanku:
Dočeka je kapetane Marko,
Š njome šeta po đemiji tankoj;
Kad je sunce na zahodu bilo,
Š njom ušeta lađi u odaju, 20
Držao je tri bijela dana.
Za prvu je noćcu darovao
Zlatan đerdan s grla do dojaka;
Drugu noćcu prsten diomanat;
Treću noćcu od svile kavada. 25
Ode Mara dvoru bijelome,
U svom putu ne sreta nikoga
No Ivana svoga gospodara,
Pita Ivo svoju vjernu ljubu:
„Đe si bila? ko te darovao? 30
„Ko ti dade zlatnoga đerdana?
„Ko ti dade prsten diomanat?
„Ko l' obuče svilena kavada?“
Mara laže, a pravo ne kaže:
„O Ivane, mili gospodare! 35
„Ja sam bila u moje matere,
„Majka mi je prsten darovala,
„Mila braća zlaćena đerdana,
„Starac babo od svile kavada.“
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 138-139.
