Malom Srpčetu
Posvećeno mome milome F. Maroviću
Znaš li Srpče milo da molitva tvoja
Pred prestolom Tvorca Svevišnjega važi,
Moli mu se, neka Srpstvu da pokoja.
U molitvi svetoj smjerno mu pokaži:
U Srbina da je snažna desna ruka,
Za obranu moćna kao čelik tvrdi;
Da se s mačem štiti i brani od muka,
Ne podnosi da mu tuđin ime grdi.
Pokaži mu da on slobodicu ljubi,
Čuva vjeru svetu i za nju se bori;
Nevjeru prezire i glavu joj rubi,
Izdajice roda proganja i kori.
Vjerom nade čeka rujne zore
Prvobitnu slavu nekadašnjeg doba,
Da ć' ugledat' opet uskrsnute dvore
Koje sruši zavist, sebičnost i zloba.
Moli mu se dakle Srpče moje drago,
Da međ' braćom milom ne uskrati slogu,
U slozi je Srpstvu ponajveće blago
Slogom sreće rodu nanijeti mogu.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Na Vidovdan 1896., Milo Jovović, „Golub“, broj 13. i 14., u Somboru, 1. i 15. jula 1897., str. 218