Malom Srpčetu

Milo Jovović

Posvećeno mome milome F. Maroviću

Znaš li Srpče milo da molitva tvoja
Pred prestolom Tvorca Svevišnjega važi,
Moli mu se, neka Srpstvu da pokoja.
U molitvi svetoj smjerno mu pokaži:

U Srbina da je snažna desna ruka,
Za obranu moćna kao čelik tvrdi;
Da se s mačem štiti i brani od muka,
Ne podnosi da mu tuđin ime grdi.

Pokaži mu da on slobodicu ljubi,
Čuva vjeru svetu i za nju se bori;
Nevjeru prezire i glavu joj rubi,
Izdajice roda proganja i kori.

Vjerom nade čeka rujne zore
Prvobitnu slavu nekadašnjeg doba,
Da ć' ugledat' opet uskrsnute dvore
Koje sruši zavist, sebičnost i zloba.

Moli mu se dakle Srpče moje drago,
Da međ' braćom milom ne uskrati slogu,
U slozi je Srpstvu ponajveće blago
Slogom sreće rodu nanijeti mogu.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Na Vidovdan 1896., Milo Jovović, „Golub“, broj 13. i 14., u Somboru, 1. i 15. jula 1897., str. 218