Mali Radojica i Ban Zadranin

Izvor: Викизворник


Mali Radojica i Ban Zadranin

0001 Protužio tužan nevoljniče
0002 U tamnicu bana Zadranina,
0003 To bijaše mali Radojica,
0004 Tiži jadan Rade u tamnici,
0005 On proklinje danke i godine,
0006 Kada je se na svijet rodio,
0007 U ajduke k družbi primakao.
0008 Ako cmili i nevolja mu je,
0009 Evo danas tri godine dana,
0010 Kako ga je bane zarobio
0011 Su njegovi trideset Zadrana,
0012 Zatvorio u dno od tavnice,
0013 Đeno leži voda do koljena,
0014 I junačke kosti do ramena,
0015 Tu se legu zmije i gušteri,
0016 I od mora crne pijavice.
0017 Radojica ovako govori:
0018 ”Ah đe si mi, Grujo pobratime,
0019 ”I đe ste mi, ostali ajduci,
0020 ”Đe ste danas, vile posestrime,
0021 ”Đe li, Marko, đe li, Andrijaše,
0022 ”I kamo te, moj brate Manojlo,
0023 ”Što činite, što me ne vadite,
0024 ”Što l’ me više na svijet mučite,
0025 ”Da mi trune mladost u tavnici,
0026 ”Kod toliki Srba sokolova!
0027 ”I tako mi moje vjere tvrde,
0028 ”Da je koji od vas zapanuo,
0029 ”Davno bi vas Rade izbavio,
0030 ”Al’ junački, al’ na prijevaru,
0031 ”Ali za vas donio otkupe.”
0032 Jadan Rade ovako govori,
0033 U nevolji da se razabira,
0034 I mišljaše niko ga ne čuje,
0035 Al’ ga začu Ale tamničare,
0036 Pak otide banu na dvorove,
0037 Sve mu pravo i lijepo kaže.
0038 Kad je bane riječ saslušao,
0039 On govori Alu tamničaru:
0040 ”O Alija, moja vjerna slugo,
0041 ”Uzmi, sinko, od tavnice ključ,
0042 ”I otvori kamenu tavnicu,
0043 ”I dovedi malog Radojicu.”
0044 Brže ga je Ale poslušao,
0045 Od tavnice dovatio ključe.
0046 Kada dođe tavnici na vrata,
0047 Junačkijem glasom zavikao
0048 ”Ko je ođe mali Radojica,
0049 ”Nek izađe tamnici na vrata.”
0050 Stade jaka žalosna junaka,
0051 Stade jeka sindžir-gvožđa ljuta,
0052 Evo rada tavnici na vrata,
0053 Odvede ga Ale uprav k banu,
0054 Pokloni se do zemljice crna.
0055 Al’ mu bane riječ progovara:
0056 ”Jadno momče, mali Radojica,
0057 ”Imadeš li koga pobratima,
0058 ”Jali brata, ali bratučeda,
0059 ”Ili koga dobra prijatelja,
0060 ”Da izvadi tebe iz tavnice,
0061 ”Puštio bih tebe na otkupe.
0062 ”Ja sam čuo đe pričaju ljudi,
0063 ”Da ti imaš brata Mijaila,
0064 ”Da je junak kaževali su mi,
0065 ”I da imaš seju Anđeliju,
0066 ”Da je lješa od zagorske vile,
0067 ”I da imaš svijetlo oružje,
0068 ”Koga danas u Srbina nema,
0069 ”I koje je u Mletke kovano
0070 ”Tri godine trideset majstora,
0071 ”I da imaš konja doratasta,
0072 ”Doratasta i putonogasta.
0073 ”Ako bi mi poklonio, Rade,
0074 ”Desnu ruku tvog brata Mijajla,
0075 ”I sestricu tvoju Anđeliju,
0076 ”Poklonio konja i oružje,
0077 ”Puštiću te iz tavnice tavne.”
0078 Bane zbori, sluša Radojica,
0079 Pak junački banu odgovara:
0080 ”Istina je, Zadranine bane,
0081 ”Istina je što ti kažu ljudi,
0082 ”Ja imadem brata Mijaila,
0083 ”Evo moje mjest’ njegove ruke:
0084 ”I ja imam seju Anđeliju,
0085 ”Al’ je Anđa davno isprošena
0086 ”Za Sekula banovoga sina,
0087 ”Moja nije nego Sekulova,
0088 ”Jer je na nju vrgo obilježje,
0089 ”Zlatan prsten i jabuku zlatnu,
0090 ”I davno je rakija popita,
0091 ”Ne tiči mi brata ni sestricu,
0092 ”A evo ti konja i oružje,
0093 ”I evo ti stotinu dukata. ”
0094 Odgovara Zadranine bane:
0095 ”Da lud li si, mali Radojica,
0096 ”Dosta mi je ruka brata tvoga
0097 ”Odasjekla zadarskije glava,
0098 ”A Anđu ti ne bi ostavio,
0099 ”Jer ja imam dva blizanka sina,
0100 ”Nek mi šika u bešici sine,
0101 ”Noći ću joj b’jelo ljubit’ lice.
0102 Kad se Rade na nevolju nađe,
0103 On zapita divit i artiju,
0104 Pa napravi knjigu na koljenu,
0105 Te je piše bratu Mijailu:
0106 ”Mijailo, moj mili brajane,
0107 ”Zar za mene ne obrćeš glave,
0108 ”No me držiš ovđe u tavnici,
0109 ”I u nju ću kosti ostaviti,
0110 ”Ako za me ne pošlješ otkupe:
0111 ”Iz ramena tvoju desnu ruku,
0112 ”I sestricu našu Anđeliju,
0113 ”I da damo konja i oružje,
0114 ”Ovo bane traži za otkupe.
0115 ”Lasno ćemo za desnicu ruku,
0116 ”Čuvaj tvoju, ja ću dati moju,
0117 ”Ali ne znam za našu sestricu,
0118 ”Jer je seja davno isprošena,
0119 ”I grota je od Boga samoga
0120 ”A od ljudi ukor i sramota,
0121 ”Da je damo banu za robinju,
0122 ”Da mu šika u bešici sina,
0123 ”Nego čini kako bolje znadeš,
0124 ”Ne žali mi mnoga pusta blaga,
0125 ”No me, brate, vadi iz tamnice
0126 ”Radi Boga i krsta časnoga.”
0127 Pođe knjiga ajduk-Mijailu,
0128 Knjigu gleda, suze prolijeva,
0129 I ovako riječ progovara:
0130 ”Aoh, rade, moje desno krilo,
0131 ”Ljute li si muke dopanuo!
0132 ”Evo ima tri godine dana
0133 ”Da ja mislim što ću kako li ću,
0134 ”Kako li bih tebe izbavio.
0135 ”Da bi dao iz ramena ruku,
0136 ”Druga će mi ostat’ na jeseru;
0137 ”I da dadem konja i oružje,
0138 ”Mogli bismo druge dobaviti,
0139 ”Ali ne dam sestru Anđeliju,
0140 ”Dok je mene na ramenu glave,”
0141 To izreče, na noge ustade,
0142 Ne kazuje nikom u družini,
0143 Nego svojoj ostareloj majci.
0144 Skide s sebe junačko ođelo,
0145 Na se vrže ruho sirotinjsko,
0146 O ramenu odrpanu torbu,
0147 A u ruke čvoravu tojaku,
0148 Napravi se Vlaše siromaše,
0149 Ode pravo Zadru bijelome.
0150 Kad je gradu Zadru dolazio,
0151 Prosi Mićo od vrata do vrata,
0152 I sve pita za banove dvore.
0153 A kad banu pred dvorove dođe,
0154 On zakuca alkom na vratima.
0155 To začula tanana robinja,
0156 Od avlije otvorila vrata,
0157 Reče njojzi ajduče Mijajlo:
0158 ”Bogom sestro, tanan robinjo,
0159 ”Udijeli Vlahu siromahu,
0160 ”Zarad duše i zdravlja tvojega!
0161 Al’ mu ona odgovara mlada:
0162 ”Prođi mi se, Vlaše siromaše,
0163 ”Mene doma gospodara nema,
0164 ”No je pošo šuri u svatove,
0165 ”I s njim pošla gospođa banica,
0166 ”Sa sobom je odnijela ključe.”
0167 Veli njojziajduk Mijailo:
0168 ”A ti, sestro, ako Boga znadeš,
0169 ”Donesi mi vode u maštrapi,
0170 ”Jer me ljuta umorila žeđa.”
0171 Mlada bješe, za Boga ajaše,
0172 Pa govori mladu Mijailu:
0173 ”Čuješ li me, Vlaše siromaše,
0174 ”Dok ja dođem i vode donesem,
0175 ”Prigledaj mi dva banova sina,
0176 ”Da se ludi ne bi pokvarili.”
0177 To izreče, pođe u dvorove,
0178 A Mijajlo ne šće ni čekati,
0179 No pritrča đeci u avliji,
0180 Oba sina u torbi stavio,
0181 S njima bježi gorom i planinom.
0182 Stoji cika dva banova sina,
0183 On im kad-kad usta zatiskaše,
0184 Dok odbježe od dvora bijela.
0185 U to doba evo ti robinje,
0186 Nema Vlaha, nema siromaha,
0187 Niti ima dva banova sina.
0188 Brže trči na pendžer od kule,
0189 Te izbaci pušku abernika,
0190 Aber dade Zadru bijelome.
0191 To začuo i od Zadra bane,
0192 Odma se je jadu dosjetio,
0193 ”Biće, reče, odbjegnuo Rade.”
0194 Pak poleće dvoru bijelome,
0195 Susrete ga tanana robinja,
0196 Sve mu kaže kakono je bilo.
0197 Ban se svomu jadu domislio,
0198 Pak on ide na tavnička vrata,
0199 I doziva malog Radojicu:
0200 ”Bogom sine, mali Radojica.
0201 ”Piši tvome bratu Mijailu,
0202 ”Nek mi vrati dva blizanka sina,
0203 ”Puštiću te iz tamnice klete.”
0204 U riječi u kojoj bijahu,
0205 Evo jedne neznane delije,
0206 Pred njim stiže, s glave kapu diže,
0207 A pruži mu knjigu iz njedara.
0208 Knjigu piše ajduk Mijailo:
0209 ”Pozdravljam te, bane Zadranine,
0210 ”pušti mene brata Radojicu,
0211 ”Evo tebe dva blizanka sina,
0212 ”A za druge dare i uzdarje
0213 ”Ja sam kail, što učini Rade.”
0214 Čati knjigu Zadranine bane,
0215 Čati knjigu, a govori Radu:
0216 ”Kazuj, Rade, sad što ćemo, sinko?”
0217 Veli Rade: ”bogme dobro, bane,
0218 ”Kad su u nas đeca zapanula,
0219 ”No mi pridaj konja osedlana,
0220 ”Kojeg jašeš na vaskrsenije.”
0221 Dade bane ne reče riječi.
0222 Reče bane: ”sad što ćemo, Rade?”
0223 Veli Rade: ”bogme dobro, bane,
0224 ”Kad su u nas zapali sinovi,
0225 ”Daj mi, bane, svijetlo oružje,
0226 ”Što ga nosiš od sveca do sveca.”
0227 Dade bane ne pisnu riječi.
0228 Reče bane: ”sad što ćemo, Rade?”
0229 Veli Rade: ”bogme dobro, bane,
0230 ”Kad su u nas đeca zapanula,
0231 ”Daj mi bane trista ćesa blaga,
0232 ”Tri godine što sam izmučio
0233 ”U tamnici prokletoj tvojojzi.”
0234 Dade bane trista ćesa blaga.
0235 Reče bane: ”sad što ćemo, Rade?”
0236 Reče Rade: ”bogme dobro, bane,
0237 ”Kad su u nas đeca zapanula,
0238 ”Da mi dadeš trideset dolama,
0239 ”Da ja naše darivam ajduke,
0240 ”Nek se znade u kog sam dvorio;
0241 ”I da mi daš toke pozlaćene,
0242 ”Da ponesem bratu Mijailu,
0243 ”Nek ih nosi, pa nek se ponosi,
0244 ”Jere ih je davno izmučio
0245 ”Kako će me dignut’ iz tamnice.”
0246 Dade bane i dava banica.
0247 Reče bane i reče banica:
0248 ”Je l’ već dosta, sinko Radojica?
0249 Reče Rade: ”sad već dosta, bane.”
0250 Pušti njega bane iz tamnice,
0251 Rade njemu dva blizanca sina.
0252 Usred gore roblje mijenjaše,
0253 Tu veselje čudno počiniše.
0254 Ljubi bane dva nejaka sina,
0255 A Mijail brata Radojicu.
0256 Reče bane: ”zbogom ostaj,Rade!
0257 ”Teško onom svakome junaku,
0258 ”Ko se dira srpskije ajduka.”
0259 Rade njemu: ”ajde s Bogom, bane,
0260 ”Kome krivo, Bog mu namirio.”



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.