Mali Mehmedaga i Glendić Osmanaga

Izvor: Викизворник


Mali Mehmedaga i Glendić Osmanaga

0001 Vino piju Udbinjani Turci
0002 U aharu Glumca Osmanage,
0003 Tu ih dvaest pije i četiri.
0004 Kod pendžera Glumac Osmanaga,
0005 S desne mu strane mali Mehmedaga,
0006 Do njeg sio Glendić Osmanaga
0007 I njegovih sedam pobratima,
0008 Svi ostali jedan do drugoga.
0009 Kad se oni pića napojili,
0010 U piću su eglen zametnuli,
0011 Kako j’ koji bio na mejdanu
0012 Gdje je sabljom siko u razboju,
0013 Gdje je koji niže sahodio,
0014 Gdje je lipu vidio divojku.
0015 Stade vika Glumca Osmanage:
0016 „Vi Ličani u konaku mome!
0017 Vi ste vrlo arli u koledi.
0018 Kad pijete u k oledi vino,
0019 Svak se fali, da je junak pravi,
0020 A znate li, moji Udbinjani,
0021 Svaka j’ fala junakova švanja,
0022 Što s’ falite, većma se švanjite.
0023 Čujte, djeco, što ću govoriti:
0024 Nije l’ mati rodila junaka,
0025 A sestrica brata othranila
0026 Na čistome divojačkom krilu,
0027 Pa ne žali glavu izgubiti,
0028 Da obuče kotarsko odilo,
0029 Da uzjaše konja na Udbini,
0030 Da udari preko Vučijaka,
0031 Vučjak pridje, na Kotar izidje
0032 A do kule Bardarića Janka?
0033 Ako bi ga mio Bog pomogo,
0034 Da ujagmi kićenu divojku,
0035 Sestru jelu Bardarića Janka,
0036 Iznese je na grad na Udbinu
0037 I dade je Glumac-Osmanagi,
0038 Da s’ oženim s njome na Udbini,
0039 Da još starost uz mladost provedem.
0040 Evo nejma neg nedilju dana
0041 Ja kako sam ljubu izgubio
0042 I crnom je zemljom pogrnuo.
0043 Ja ću njega kršno darovati,
0044 Dati čitluk dvanaest dimova
0045 I agaluk dnavaest nefera,
0046 Eno mu Hanča, moja jedinica,
0047 Koje lipše u svoj Lici nejma,
0048 Nek s’ oženi s njome na Udbini,
0049 Još evo mu stotinu dukata,
0050 Nek opremi pira na odžaku.“
0051 Dok to reče Glumac Osmanaga,
0052 Svi Ličani glave obisiše,
0053 U stolicu oni pogledaše,
0054 Kako boce stoje po stolici,
0055 Svaki muči, ništa ne govori.
0056 Nagoni se Glumac Osmanaga:
0057 „Što mučite, lički sokolovi!
0058 Ko će kuli saći na Kotare?
0059 Nisko j’ kula Bardarića Janka.“
0060 Stade vika malog Mehmedaga:
0061 „Čuj nas, aga, Glumac-Osmanaga!
0062 Evo j’ mati rodila junaka,
0063 Sestra Fatka brata odnjihala
0064 Na odžaku, u kuli kamenoj,
0065 Više nije neg mene jednoga.
0066 Ako Bog da i srića božija,
0067 Ja ću kuli saći Bardarića
0068 Poraz Jele Bardarića Janka,
0069 Ujagmit ću Jelu Bardarića,
0070 A odsići Bardariću glavu,
0071 Pa izniti glavu i divojku,
0072 Dati tebi kićenu divojku,
0073 Dati begu odsičenu glavu,
0074 Beg će meni pripeti čelenku.
0075 Van ču, aga, što ću govoriti:
0076 „Ja ti mala ni irada ne ću,
0077 Veće samo tvoju jedinicu,
0078 Jer sam jošte momak neoženjen,
0079 A tvojoj sam ćeri mušterija.“
0080 Dok to reče mali Mehmedaga,
0081 Stade vika Glendić-Osmanage:
0082 „Pobratime, mali Mehmedaga!
0083 Evo tebi na Kotare druga,
0084 Do visoke kule Bardarića!“
0085 Dok to reče Glendić Osmanaga,
0086 Stade vika sedam pobratima:
0087 „Pobratime, Glednić-Osmanaga!
0088 Evo s vami društva na Kotare
0089 Poraz Jele Bardarića Janka,
0090 Izdavanja do krepanja nema.“
0091 Kad to čuo mali Mehmedaga,
0092 U odaji društvo utvrdio,
0093 Pa govori mali Mehmedaga:
0094 „Ustaj, pobro, Glendić-Osmanaga,
0095 Diži svojih sedam pobratima,
0096 Namah nam je vakat pohoditi“
0097 Digoše se oba pobratima
0098 Iz odaje Glumca Osmanage,
0099 Za nj’ma sedam ide pobratima,
0100 Kroz Udbinu oni okrenuše.
0101 Ode mali svom bilu čardaku,
0102 Glendić Osman do odžaka svoga
0103 A sa svojih sedam pobratiam.
0104 Da ivdimo malog Mehmedage!
0105 Kada dođe do čardaka svoga,
0106 Navrati se u podrum doratu,
0107 Pa on sprema na jaslah dorata,
0108 A s dobrim se atom prigovara:
0109 „Moj dorate, desno krilo moje!
0110 Padoše nam puti na Kotare
0111 Do visoke Bardarića kule,
0112 Koje grđe na Kotaru ne ima,
0113 Raz Jelice moje dragunice
0114 I raz glave Bardarića Janka,
0115 Ja izniti, jali poginuti.“
0116 Kad on spremi na jaslah dorina,
0117 U odaji kovčeg otvorio,
0118 On poteže kaursko odilo,
0119 Pod kaursku pa se sigurava.
0120 Kad se momak spremi u odaji,
0121 Od jasala obriši dorata,
0122 Izvede ga u halvat-avliju,
0123 Ojaha ga kroz Udbinu bilu
0124 Biloj kuli pobratima svoga.
0125 Kad mu kuli i avliji dođe,
0126 Već ga čeka Glendić Osmanaga,
0127 Po avliji provadja djogata,
0128 Uz njega je sedam pobratima,
0129 Na svakome kaursko odilo.
0130 Stade vika malog Mehmedage:
0131 „Jaši, brate, velikog djogata!“
0132 A pojaha Glendić Osmanaga
0133 I njegovih sedam pobratima.
0134 Naprid mali pođe Mehmedaga,
0135 Za njim pobro Glendić Osmanaga
0136 I njegovih sedam pobratima,
0137 Otiskoše Lici na obalu.
0138 Liku prešli na mostu bilajskom,
0139 Uprav gone niz Liku Vučjaku,
0140 Izjahaše na vrh Vučijaka,
0141 A već sunce pade za planinu,
0142 Udariše priko Vučijaka,
0143 Kad sidjoše na Kotar kameni,
0144 Već se tavna noćca unoćala.
0145 Dok stigoše niže kule bile
0146 Do jablana i vode bunara,
0147 Kod jablana konje zastaviše,
0148 Onda mali veli Mehmedaga:
0149 „Pobratime, Glendić-Osmanaga!
0150 Što se čuje pod kulom bijelom,
0151 Ko to piva pismu u avliji,
0152 Otrguju puške u avliji?
0153 Dede sjaši djogu velikoga,
0154 Prifati mi doru kod bunara,
0155 Eto t’ tvojih sedam pobratima!
0156 A ja idem do avlije doći,
0157 Do kanata i avlijnskih vrata,
0158 Da pogledam kroz avlijnska vrata,
0159 Što se noćas u avliji radi.“
0160 Odjaha Osman djogu velikoga,
0161 Drži doru pobratima svoga,
0162 Ode mali kuli i avliji.
0163 Kada dođe do avlijnskih vrata,
0164 Kanata su oba priključata.
0165 Kad pogleda kroz avlijnska vrata,
0166 U avliji jasne gore sviće,
0167 Čudno leže tole po avliji,
0168 A pije se po avliji piće,
0169 Baška je tola Bardarića Janka,
0170 Do njeg sjedi Mitre Miljkoviću
0171 Sa Krasulja iznad Šibenika,
0172 A gone se čašom na okolo.
0173 Sve se mali čudi Mehmedaga,
0174 Što je došo Mitre Miljkoviću.
0175 Al je došo Mitre Miljkoviću,
0176 Isprosio kićenu divojku,
0177 Da je b’jelu vodi Šibeniku,
0178 I doveo četerest svatova,
0179 S tog im tole leže po avliji,
0180 Pop’jevaju kićeni svatovi,
0181 A vino im liva u avliji
0182 Lipa Jele Bardarića Janka,
0183 Vino liva, a čaše dodaje,
0184 A sve mali gleda Mehmedbega.
0185 Stade vika Bardarića Janka:
0186 „Ja moj zete, Mitre Miljkoviću!
0187 Ne daj Bože, da djavo saznade
0188 Sa Udbine, mali Mehmedbega,
0189 A moj zete, za naše veselje!
0190 Tako meni Boga jedinoga,
0191 Ne bi ujtro odveo Jelice
0192 Od djavola malog Mehmedage,
0193 Ja brez rane, ja brez mrtve glave.“
0194 Nasmija se Mitre Miljkoviću:
0195 „Ne budali, Bardariću Janko!
0196 Što mi kažeš malog Mehmedagu,
0197 Ne bojim se ni boljeg Turčina,
0198 A kamo li malog Mehmedage.“
0199 Njemu veli Bardariću Janko:
0200 „Muči, Mitre, žalosna ti majka!
0201 Još ti ne znaš malog Mehmedage.
0202 Zar ti misliš, Mitre Miljkoviću,
0203 Da je šala mali Mehmedaga,
0204 Od dragosti što ga zovu Turci,
0205 Njega zovu malim Mehmedagom.
0206 A tako mi Boga jedinoga!
0207 Većega ti u svoj Lici nema.
0208 Deblji j’ djavo u bijelu vratu
0209 Neg ti, Mitre, u svilenu pasu,
0210 Ti govoriš, Mitre Miljkoviću,
0211 Gdje te moja sluša jedinica;
0212 Meni se čini, Mitre Miljkoviću,
0213 Da sad djavo sluša kod kanata,
0214 Da nas gleda kroz avlijnska vrata.“
0215 Kad to čuo Mitre Miljkoviću,
0216 On u licu boju prominio
0217 I desna mu podrhćala ruka,
0218 Pa proliva po stolici vino.
0219 Sve se smije Bardariću Janko:
0220 „Ja moj zete, Mitre Miljkoviću!
0221 Što s’ u lišcu boju prominio,
0222 Što s’ se prvlje vraga prepanuo,
0223 Još djavola ni vidio nisi?
0224 Men’ se čini, Mitre Miljkoviću,
0225 Ako sadje mali Mehmedaga,
0226 Viditi ćeš sutra Mehmedagu.“
0227 To govori Bardariću Janko,
0228 A sve sluša mali Mehmedaga,
0229 Njemu sijnu u desnici ćorda,
0230 Livom rukom u vrata turnuo.
0231 Al avlijnska vrata zaključata,
0232 Sve se kune mali Mehmedaga:
0233 „A da vrata nisu zaključata,
0234 Ja bi nićas ušo u avliju
0235 I upito Mitra Miljkovića,
0236 Za koga je kićena divojka.“
0237 To govori, pa se natrag vrati,
0238 Jer je tvrda kula i avlija,
0239 I okrenu u bostanli bašču,
0240 Do ružice cvita dolazio,
0241 S ružicom se momak prigovara:
0242 „O ružice, cviće najmilije!
0243 Pod tobom sam s Jelicom sjedio,
0244 Sastajo se, s njome pio vino,
0245 Ona meni tvrdu vjeru dala,
0246 Cviće moje, da će poći za me,
0247 A ja njojzi, da ću je uzeti.
0248 Vid’ de legla Mitra Miljkovića,
0249 Gdje je došo, Jelu isprosio,
0250 Da je bilu vodi Šibeniku!
0251 Znaš, kopile, Mitre Miljkoviću,
0252 Sutra rano, u radjanje sunca,
0253 Da si digo obadva Kotara
0254 Brez kahara odvesti je ne ćeš,
0255 Ja brez rane, ja brez mrtve glave,
0256 Dok je moje na ramenu glave“
0257 Istom momak side u ružicu,
0258 I to bilo, ni dugo ne bilo,
0259 Od kule se otvoriše vrata,
0260 Koja vrata u bašču izlaze,
0261 Kad na vrata iskoči divojka,
0262 U ruci joj fenjer-vidjelica,
0263 Do ružice cvića dolazila,
0264 Cviće bere i u kitu meće
0265 I s cvićem se lipa prigovara:
0266 „O ružice, cviće najmilije!
0267 Pod tobom sam ja s agom sjedila,
0268 S njime bila i s njim vino pila,
0269 On je meni tvrdu vjeru dao,
0270 Cviće moje, da će me uzeti,
0271 A ja njemu, da ću za njeg poći.
0272 Vidi vraga, Mitra Miljkovića,
0273 Gdje je došo, mene isprosio,
0274 Da me bilu vodi Šibeniku!
0275 Kuku, dragi, mali Mehmedaga!
0276 Da ti moreš očima vidjati
0277 Sutra rano u radjanje sunca,
0278 Kud će tvoja okrećati Jele,
0279 Men’ se čini, moje milovanje,
0280 Kod mene smrti ne bi požalio.“
0281 A sluša je mali Mehmedaga,
0282 On se Jeli pod ružicom javlja:
0283 „O Jelice, kršna divičice!
0284 Ti ne plači, bolit će te glava,
0285 To će biti, kako Bog naredi;
0286 Evo tebi malog Mehmedage,
0287 Neboj s’, draga Mitra Miljkovića,
0288 Dok god mene čuješ u životu,
0289 Kod tebe ću glavu izgubiti.
0290 Ako ’š sa mnom na široku Liku,
0291 Tavna se je noćca unoćala,
0292 Ajmo, draga, do vode bunara,
0293 Eno moga dore kod bunara,
0294 Eno m’ pobre Glendić-Osmanage
0295 I njegovih sedam pobratima,
0296 Gdje nas čeka kod vode bunara.“
0297 Namah Jela jedva dočekala,
0298 Pobigoiše do vode bunara.
0299 Kad sadjoše do vode bunara,
0300 Al mu dorat svezat kod jablana,
0301 Nema pobre Glendić-Osmanage
0302 Ni njegovih sedam pobratima.
0303 Sve se čudi mali Mehmedaga:
0304 „Bože mili, što j’ od pobre bilo!
0305 Kuda mi je pobro okrenuo,
0306 Što je moga doru ostavio?“
0307 Od jablana odriši dorata,
0308 Kad uzjaha doru kod bunara,
0309 Diže Jelu za se na dorata.
0310 A još zori ni habera nema,
0311 Pa otišće uz Kotar dorata.
0312 Još daleko ni odmako nije,
0313 Lude glave malog Mehmedage!
0314 Ništo mu se malo zadrimalo,
0315 Pušti konju obadva kajasa,
0316 Savi glavu jeli pod pazuho,
0317 Zaspa aga kako janje mlado.
0318 Gdje je sreća, tu je i nesreća,
0319 Sve Kotare magla poklopila,
0320 Konj ga svu noć ispod kule nosa.
0321 Kada bio danak osvanuo,
0322 Podiže se magla niz Kotare,
0323 Stade dreka kićene divojke:
0324 „Kuku, dušo, mali Mehmedaga!
0325 Još nas evo pod kulom kamenom,
0326 Sad ćeš s mene izgubiti glavu.“
0327 Trže s’ aga u sedlu doratu,
0328 Kad opazi kulu Bardarića.
0329 Vavik viče kićena divojka:
0330 „Baci mene na sapi dorata,
0331 A ti bježi uz Kotar Vučjaku,
0332 Jer ćeš s mene izgubiti glavu.“
0333 „ „Ne budali, kićena divojko!
0334 Ostavljanja do krepanja nema.
0335 Drž’ se dobro na konju doratu,
0336 Drži ruke oko pasa moga,
0337 Jer ti ne znaš zora doratova.“ “
0338 To joj reče, otišće dorata.
0339 Dorat bježi uz Kotar kameni
0340 Ko kada se na krila podiže.
0341 Puče možar na kuli kamenoj,
0342 A na Zadru pukoše topovi,
0343 Stade vika Bardarića Janka:
0344 „Aj na noge, Mitre Miljkoviću!
0345 Eno djavla malog Mehmedage,
0346 Uteče nam, odnese divojku!“
0347 Pa uzjaha Janko na alata,
0348 Ode Janko uz Kotar kameni,
0349 Vavik bježi mali Mehmedaga.
0350 Dok izadje Mitre Miljkoviću
0351 I njegovi kićeni svatovi,
0352 Pola polja Janko prigazio,
0353 Vavik viče malog Mehmedagu:
0354 ,;Stan’, Turčine, mali Mehmedaga!
0355 Junak nisi, koliko te kažu;
0356 Ako s’ brojiš, da si muška glava,
0357 Baci Jelu sa dorata svoga,
0358 Vrati doru, da se ogledamo!“
0359 Kad ga čuo mali Mehmedaga,
0360 Turnu jelu sa konja dorata,
0361 Sam u sebi momak pomislio:
0362 „Ja sam reko Glumcu Osmanagi
0363 U odaji medju Udbinjani,
0364 Da ću ponit glavu Bardarića.“
0365 Pa povrati na kajasu doru,
0366 Vavik goni Bardariću Janko,
0367 A joiš nema Mitra Miljkovića.
0368 Kad se blizo konji prikučiše,
0369 Naćerao jedan na drugoga,
0370 O male se puške pojagmiše,
0371 Obrani se mali Mehmedaga,
0372 Jer dvi puške agu ošinuše,
0373 I agine Janka pogodiše,
0374 Jer poginu Janko na Kotaru,
0375 Uteče mu alat niz Kotare.
0376 Sijnu sablja malog Mehmedage,
0377 On je Janku ujagmio glavu,
0378 Pa pobiže natrag uz Kotare,
0379 Sve iz njega crna šiba krvca.
0380 Uzjaha za njeg kićena divojka,
0381 A blizo se Vučjak pregodio,
0382 Pobigoše pod Vučjak-planinu,
0383 Sve ga Jela drži na doratu.
0384 Kad najaha Mitre Miljkoviću,
0385 Mrtva Janka na Kotaru nađe,
0386 Stade vika Mitra Miljkovića:
0387 „Davor moji kićeni svatovi!
0388 Pogino je Bardariću Janko,
0389 Ja ih dalje ni ćerati ne ću,
0390 Volim svojoj na ramenu glavi
0391 Nego trista ’nakih divojaka;
0392 A blizo se Vučjak prigodio,
0393 Ja se bojim, kićeni svatovi,
0394 Namama je malog Mehmedage,
0395 Dočekat će lički Mustajbeže,
0396 Ludo ćemo posijati glave.“
0397 Pa se natrag vrati na Kotare.
0398 Bježi mali pod Vučjak-planinu,
0399 Kad s’ planini blizo prikučio,
0400 Stade vika kićene divojke:
0401 „Kuku, dušo, mali Mehmedaga!
0402 Nejdi, dragi, u klanac Vučjaku,
0403 Neko nask ečeka pod planonom,
0404 Ko kad su nam stazu ujagmili.“
0405 A veli joj mladi Mehmedaga:
0406 „Milovanje, nemoj budaliti!
0407 Ono j’ pobro Glendić Osmanaga
0408 I njegovih sedam pobratima,
0409 Ono čeka naske pod planinom.“
0410 To govori, a goni dorata.
0411 Kad se mali blizo prikučio,
0412 Osman hoda, a djogata voda,
0413 Sve se larma čuje po Kotaru.
0414 Kad vidio Glendić Osmanaga
0415 Svoga pobru malog Mehmedagu,
0416 Gdje iz njega crna šiba krvca,
0417 A njiše se na doratu glava,
0418 On podviknu sedam pobratima:
0419 „Jaš’te, braćo, konje pod planinu.
0420 Ranjen mi je pboro na doratu,
0421 Pobro mi je kavgu zametnuo,
0422 Nas malica, čudo Kotarana,
0423 Ludo ćemo pogubiti glave,
0424 Bjež’mo, braćo uz Vučjak-planinu!“
0425 Pobigoše u Vučjak-planinu,
0426 Stoji vika kićene divojke:
0427 „A čuj, počuj, Glendić-Osmanaga!
0428 Ne ostavljaj pobratima svoga!
0429 Pobro ti je rana dopanuo,
0430 Pukoše mi u ramenih ruke
0431 Držeći ga na konju doratu!“
0432 Bježi Osman, ni mukaet nije,
0433 Za njim dorat malog Mehmedage.
0434 Dok izjaha mali Mehmedaga,
0435 Dok izjaha na vrh Vučijaka,
0436 Kud je medja lička i kotarska,
0437 Kad li čeka Osman u planini
0438 I njegovih sedam pobratima
0439 On povika malog Mehmedagu:
0440 „Pobratime mali Mehmedaga!
0441 Hairli ti tvoje rane bile!“
0442 Njemu veli mali Mehmedaga:
0443 „Hairli su, jer na tebi nisu;
0444 van, moj brate, Glendić-Osmanaga!
0445 Vrlo su me rane savladale,
0446 Sjaši, brate, djogu velikoga,
0447 Pa se svrati s puta u planinu,
0448 Nakreši mi jelove četine,
0449 Pa mi prostri pod jelom zelenom,
0450 A pokrij me divan-kabanicom,
0451 Prinabij mi moje puške male,
0452 Obe puške metni kod meneka;
0453 A ti hajde na grad na Udbinu,
0454 Vodi doru i nosi divojku.
0455 Čuješ, brate, što ću govoriti:
0456 Kada na grad na Udbinu dođeš,
0457 Podaj Jelu Glumac-Osmanagi,
0458 Podaj glavu ličkom Mustajbegu,
0459 Svedi doru do čardaka moga,
0460 Podaj konja mojoj staroj majci,
0461 Pa mi kaži na odžaku majci,
0462 Nek prodaje sinova dorata,
0463 Neka sebe na odžaku hrani;
0464 A kaži mi sestri jedinici,
0465 Nek s’ udaje, a mene ne čeka,
0466 Mene nikad dočekati ne će.“
0467 Sjaha Osman djogu velikoga,
0468 Prostri pobri pod jelom zelenom,
0469 Pokri njega divan-kabanicom,
0470 Kod njeg puške metnu nabijene
0471 I ostavi pobru u planini,
0472 Vodi doru, ponese divojku.
0473 Vavik Jele cvili na doratu,
0474 A zapiva Osman na djogatu
0475 I njegovih sedam pobratima,
0476 Pak stigoše na grad na Udbinu.
0477 Kad stigoše na grad na udbinu,
0478 Vid’ de glave Glendić-Osmanage!
0479 Ne da Osman kićene divojke,
0480 On je ne da glumac-Osmanagi,
0481 Odnese je svom bijelom dvoru,
0482 Pridade je svojoj staroj majci.
0483 Glavu nosi begu u mehanu,
0484 Dade glavu begu udbinsjkome,
0485 Njega pita lički Mustajbeže:
0486 „Pravo kaži, Glendić-Osmanaga!
0487 Gdje poginu mali Mehmedaga,
0488 Ko odsiče glavu Bardarića,
0489 Ko ujagmi kićenu divojku?“
0490 Njemu Glendić Osman odgovara:
0491 „O Mustajbeg, od sve Like glavo!
0492 Pogino je mali Mehmedaga
0493 Niže kule Bardarića Janka,
0494 Ja sam Janku glavu odsikao,
0495 Ujagmio kićenu divojku.“
0496 Beg ga dalje ne ći ni pitati,
0497 Već mu grozne suz eudariše.
0498 Povrati se Glendić Osmanaga,
0499 Ode aga svojoj b’jeloj kuli.
0500 Svi rekoše u mehani Turci:
0501 „Ono laže Glendić Osmanaga,
0502 ’Nako nije, kako begu kaže.“
0503 kada Glendić svome dvoru dođe,
0504 Uze doru pobratima svoga,
0505 Odvede ga pobrinu čardaku,
0506 Pridade ga ostariloj majci.
0507 Zacvilila ostarila majka
0508 I Fatija sestra jedinica:
0509 „Po Bogu sine, Glendić-Osmanaga!
0510 Kaži pravo, tako bio zdravo,
0511 Gdje poginu mali Mehmedaga,
0512 Gdje si moga ostavio sina?“
0513 Nasmija se Glendić Osmanaga:
0514 „Stara mati pobratima moga!
0515 ’Nako nije, ka sam begu kazo.
0516 Eno t’ sina na vrh Vučjaka
0517 U planini pod jelom zelenom!
0518 Nego ti je rana zadobio,
0519 A još mu je u životu glava!
0520 To im reče, pa se natrag vrati,
0521 A ostavi majku pobratima
0522 I Fatiju sestru jedinicu,
0523 Sve kukaju kano kukavice
0524 I spominju svoga Mehmedagu.
0525 Divojka je majci govorila:
0526 „Slatka majko u kuli kamenoj!
0527 A od plača nami fajde nema.
0528 Daj poslušaj ćeri jedinice:
0529 De se spremi, majko, u odžaku,
0530 Ti uzjaši bratova dorata,
0531 Ja ću njega na uzdi povesti,
0532 Hajmo, mati, niz Liku Vučjaku!
0533 Kad sadjemo pod Vučjak-planinu,
0534 Dati ću ti obadva kajasa,
0535 Propušćati prida se dorata,
0536 Ja ćuć za njim uz planinu poći.
0537 Men’ se čini, moja stara majko,
0538 Nać’ će dorat moga Mehmedagu,
0539 Gdje je brata ostavio moga.“
0540 A mati joj veli u odaji:
0541 „Ne smim, ćeri, vjeru ti zadajem!
0542 Odnit će me dorat na Kotare,
0543 Dopast muke i dušmanske ruke,
0544 A ti ćeš mi jadna zabasati,
0545 Ujist će te u planini vuci
0546 Jal ufatit u gori hajduci.“
0547 „ „Ne će, majko, vjeru ti zadajem!
0548 Nać’ će dorat Mehmedagu moga.“ “
0549 Posluša je ostarila majka,
0550 Spremiše se obe u odaji,
0551 Majka side na Mehina doru,
0552 A divojka ovede dorata,
0553 Otiskoše niz Liku Vučjaku.
0554 Kad sadjoše pod Vučjak-planinu,
0555 Dade majci obadva kajasa,
0556 A prida se propušći dorata,
0557 On uskoči u Vučjak-planinu,
0558 Za njim ide kićena divojka,
0559 Izadjoše na vrh Vučijaka.
0560 Vid’ de dore malog Mehmedage!
0561 On okrenu putem uz planinu.
0562 Kada dođe pod jelu zelenu.
0563 On ranjena Mehmedagu nađe,
0564 Gdje je agu ostavio svoga,
0565 Još je agi u životu glava.
0566 Kad ga vidi ostarila majka,
0567 Ona sjaha konja u planini,
0568 Zakukaše kano kukavice,
0569 Ranjena ljube Mehmedagu svoga,
0570 Al odjeknu mali Mehmedaga:
0571 „Tamo dalje, vile planinkinje!
0572 Ne žalite mene u planini!“
0573 Njemu sestra veli jedinica:
0574 „O moj brate, u sestre jedini!
0575 Ovo vile planinkinje nisu,
0576 Već je tvoja ostarila majka,
0577 A i tvoja sestra jedinica.
0578 Ustan’, brate, u sestre jedini!“
0579 Kad pogleda mali Mehmedaga,
0580 Pozna svoju ostarilu majku,
0581 A i svoju sestru jedinicu,
0582 Podiže se pod jelom zelenom,
0583 Pa on sestri veli u planini:
0584 „Sestro moja, napoj me vodice!“
0585 „ „Ne znam, brate, u sestre jedini,
0586 da gdje ima voda u planini.“ “
0587 „Hajde, sestro, stazom niz planinu,
0588 Pa okreni na lijevu stranu,
0589 Tu ćeš naći vodu u planini,
0590 Donesi mi vodice ledene!“
0591 On se rukom u nidra fatio,
0592 Iz nidara peškir izvadio,
0593 Sav je peškir u krvi usiren:
0594 „Evo t’, sestro, peškir od meneka!
0595 Kad se svratiš s puta u planinu,
0596 Biljež’ stine i jele zelene
0597 Crnom krvi brata rođenoga,
0598 Po bilješkah moreš k meni doći.“
0599 Kad divojka peškir ujagmila,
0600 Tad poskaka stazom niz planinu,
0601 Bilježi stine i jele zelene,
0602 Ona vodu nađe u planini,
0603 U čem vode da zagrabi nema,
0604 Neg sa glave kapu ujagmila,
0605 Pa u kapi vode zagrabila.
0606 Dok se natrag povrati divojka,
0607 Bog nardi, udari godina,
0608 Sapra krvcu sa studenih stina,
0609 Pa zabasa u gori divojka.
0610 Sve divojka po planini skače,
0611 A sve kuka kako kukavica:
0612 „Gdje s’ mi, brate, u sestre jedini!
0613 Zaklon’ me, Bože, planinskih hajduka,
0614 A naredi dvadeset vukova,
0615 Nek me vuci kolju u planini!“
0616 Basajući kićena divojka
0617 A u strahu vodu prolijala.
0618 Zahrza dorat pod jelom zelenom,
0619 Naćera se i dva i tri puta,
0620 Teško izbasa kićena divojka,
0621 A veli joj mali Mehmedaga:
0622 „Sestro moja, kamo voda hladna!?“
0623 „ „Zabasala, brate, u planini,
0624 Ja u strahu i vodu prolila,
0625 Da mi ne bi konja velikoga,
0626 Nikad sestre ti vidio ne bi.
0627 Hoćeš moći, moj brate jedini,
0628 Da te dignem na konja dorata,
0629 Da te sestra drži na doratu,
0630 Neka majka povede dorata,
0631 Da te nosi na široku Liku.“ “
0632 Podiže se mali Mehmedaga,
0633 Sestrica mu primakla dorata,
0634 Podigoše njega na dorata,
0635 Povede ga mati ostarila,
0636 Njega sestra drži na doratu,
0637 Otiskoše na široku Liku.
0638 Kad stigoše na grad na Udbinu,
0639 Unesoše momka u odaju,
0640 A svezaše na jasle dorata.
0641 To se čudo po Udbini čulo,
0642 Da je došo mali Mehmedaga,
0643 Donila ga iz planine majka
0644 I njegova sestra jedinica.
0645 Stade vika bega u mehani:
0646 „Moj Đuliću, begov bajraktaru!
0647 Brže meni Glendića Osmana!
0648 Mrtvom ću mu govoriti glavom,
0649 Zašto meni slaga na Udbini,
0650 Da j’ pogino mali Mehmedaga.“
0651 „ „Nemoj, beže, ako Boga znadeš,
0652 Ne kidiši Osmanovoj glavi!
0653 Svi mi znamo, da je on kopile!
0654 Staru majku ima na odžaku,
0655 Da posičeš Glendić-Osmanagu,
0656 Što će mu onda samohrana majka?“
0657 Podiže se lički Mustajbeže,
0658 Ode dvoru malog Mehmedage
0659 I povede Omera berbera,
0660 Da on agu liči na odžaku.
0661 Njemu veli lički Mustajbeže:
0662 „Pravo mi mali kaži Mehmedaga,
0663 Kako j’ vami bilo na Kotaru.“
0664 „ „Mustajbeže, za to me ne pitaj!
0665 Ako umrem u odžaku svome,
0666 Niko znati na Udbini ne će,
0667 Kako nam je bilo na Kotaru;
0668 Ako ostane u životu glava,
0669 Sva će Lika znati i Udbina.“
0670 Ode beže do konaka svoga.
0671 Berber agu liči u odaji
0672 Sve dan po dan za pun misec dana.
0673 Dok izliči agu Mehmedagu,
0674 Opasa se u šestoj nedilji,
0675 I spremi se momak u odaji,
0676 Pođe kuli pobratima svoga.
0677 Kad do kule i avlije dođe,
0678 Osman pije u odaji vino.
0679 Kad Osmanu u odaju udje,
0680 Njemu salam nazva u odaji,
0681 Osman pije, ni mukaet nije.
0682 A veli mu mali Mehmedaga:
0683 „Pobratime Glendić-Osmanaga!
0684 Što tu mučiš, ništa ne divaniš,
0685 Što si s’ na me tako naljutio,
0686 Što sam tebi krivo učinio
0687 Niže kule Bardarića Janka?
0688 Što si moga doru ostavio
0689 Kod jablana i vode bunara,
0690 Ja tiza to ne bi zavidio,
0691 Ja bi reko, da si junak pravi.
0692 Što si mene, pobro, ostavio
0693 U planini navrh Vučijaka,
0694 Ti odnio glavu i divojku,
0695 Dao glavu begu na Udbini,
0696 Pa si reko, da si je odsiko,
0697 Da si lipu Jelu ujagmio,
0698 Ni z ato ti ne bi zavidio,
0699 Ja bi reko, da si je odsiko,
0700 Za to ne bi znali Udbinjani.
0701 Al ćotijo, Glendiću Osmane!
0702 Evo ima šest nedilja dana,
0703 Da se ličim u odžaku svome,
0704 A ti nikad ni mukaet nisi,
0705 Sva je meni dolazila Lika,
0706 Vavik mi je beže dohodio.“
0707 Osman muči, ništa ne divani,
0708 Kod njeg mati sjedi u odaji.
0709 Al zavika mali Mehmedaga:
0710 „Drž’ se, pobro, eto mene na te!“
0711 A sijnu mu sablja golotrba,
0712 Pa potrča pobri u odaji;
0713 A zakuka mati Osmanova,
0714 Sinu savi ruke oko vrata:
0715 „Stani, sine, mali Mehmedaga!
0716 Pokloni mi jedinog Osmana,
0717 Neka mene hrani na odžaku!
0718 Jer ja nemam neg njega jednoga.
0719 Ako s’ bojiš, mali Mehmedaga,
0720 Da t’ je Jeli krivo učinito:
0721 Kako je je sveo na Udbinu,
0722 Još je nikad ni vidio nije,
0723 Eno ti je u mojoj odaji!“
0724 Kad to čuo mali Mehmedaga,
0725 Pokloni joj jedinog Osmana,
0726 Pa se vrati u drugu odaju,
0727 Uze Jelu za bijelu ruku,
0728 S njom okrenu kroz Udbinu bilu,
0729 Ode kuli Glumca Osmanage,
0730 A sve gleda Osman sa pendžera.
0731 Kada agi u konak unidje,
0732 Salam viknu, a poleti ruci,
0733 Njega Glumac u čelo poljubi:
0734 „Evo, aga, kićene divojke!
0735 Što sam reko, to sam učinio.“
0736 „ „Stani, sine, mali Mehmedaga!
0737 Neka Jele kod tebe divojke,
0738 Dok ja dođem iz kule kamene.“
0739 Glumac ode u kulu kamenu
0740 I dovede Hanču jedinicu,
0741 Pa je dade malom Mehmedagi,
0742 I dade mu stotinu dukata:
0743 „Što sam reko, pogovora nema,
0744 Eno t’ selo dvan’est kuća kmeta
0745 I agaluk dvanaest nefera!“
0746 Uze Jelu za desnicu ruku,
0747 I nju dade malom Mehmedagi:
0748 „Evo tebi i ova divojka!
0749 Ja sam, sine, vrlo ostario,
0750 Za me nije taka divičica,
0751 Već su za te obedvi divojke.
0752 Ja vas samo kušo na Udbini,
0753 Biste l’ smili na Kotare saći.“
0754 Povrati se mali Mehmedaga
0755 I odvede obedvi divojke,
0756 Sve od momka poliću dimovi,
0757 Za dimovi pucaju kubure,
0758 A doliću mladi Udbinjani,
0759 Vavik s’ oganj slama na Udbini
0760 Kod čardaka malog Mehmedage,
0761 Njemu beže na veselje dođe,
0762 I s obima njega oženiše
0763 I dva pira oni učiniše,
0764 Oba pira za petnaest dana,
0765 Beg je tako agu milovao.
0766 Posli tada Glendić Osmanaga
0767 Nikad nije išo u mehanu,
0768 Gdje je sjedo mali Mehmedaga.
0769 S Jelicom je porod porodio,
0770 A nikad je nije prikorio,
0771 Što je za nju rana zadobio.
0772 Držo ga je Glumac Osmanaga,
0773 Držo ga je ka jedinog sina,
0774 Njega mali ka i babu svoga.



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898.