Maestral
| Proljetni sonet Pisac: Mirko Korolija |
U kasno jutro sunce pali jako;
šume platane, i vali pjenuše,
i so miriše. To maestral duše
i škropi st’jenje proslano i mlako.
S mirisom školjki i mora, i slatko
šumoreć’ pjesmu svoje vlažne duše,
sleće u ruže, što se s njime ruše
i trune s naših pergola polako.
I cio kutak naš miriše s njime,
i naše svilne zavjese, i naše
plamene duše pune noći strasne,
i san vaš skori, teški poput plime,
i sna još pune trepavice vaše,
i poljupci i vaše r’ječi krasne.
Izvor
[uredi]- Petrović, B. 1971. Srpska književnost u sto knjiga, knjiga 57: Pesnici 1. Novi Sad: Matica srpska, Srpska književna zadruga. str. 241.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Mirko Korolija, umro 1934, pre 90 godina.
|