MAGDALENA
Svrši se najzad krvava drama...
Svet se raziđe...
Nikog ne beše:
Onesvešćenu Mater odneše—
Kraj Raspetoga osta sama
Od Njemu vernih ljudi i žena—
Ona, grešnica, Magdalena.
Kraj njegovih je nogu klekla—
Rumena krv je iz njih tekla...
Nekad je na njih skupocen lila
Nard,
A sad im grdne rane mila
Očajnih suza gorkom rosom,
S njih otirala svojom kosom
Krv...
Najzad joj stražar priđe bliže...
Opomene je da se diže
I otera je suznu, bledu...
Al odjednom na putu
Dokle još beše na doglédu,
Kad su na njenu kosu žutu
Zahodnog sunca zrake pale—
On opazi gde nosi
Crvene ruže u zlatnoj kosi.
Grešnica iz Magdale.