Lula Marka Kraljevića

* * *

Lula Marka Kraljevića

Jaši konja Kraljeviću Marko,
Jaši konja kroz goru zelenu.
Sritoše ga trideset Turaka,
A prid njima turski kapetane,
Pa je njima Marko besidio: 5
”Bora vami, trideset Turaka!
I prid vami turski kapetane,
Bi li meni lulu napunili?”
Oni su mu dobro prifatili:
”Daj der lulu, neznana delijo!” 10
Lulu daje turskom kapetanu,
Kapetan je kesu istresao.
Ode lula od ruke do ruke:
Triest kesa Turci istresoše,
Ni trećinu nisu napunili. 15
To se Marku kruto na ža dalo,
Pa udari turskog kapetana,
Udari ga lulom i duhanom.
Kako ga je lako udario,
Dobrim ga je konjem rastavio, 20
Pa po gori Turke razagnao:
Turci žale svoga kapetana,
Marko žali lule i duhana!

Ostojić Mato, 1. br. 55.

Od Jakova Staničića iz Borovine kod
Brela Dolnjih u kotaru makarskom u Dalmaciji.

---

Napomene

Na ove su pjesme nalik pjesme: u Alačevića I br. 91. i br. 107. i u Jelušića Štrkova I br. 16.
U Alačevia br. 91 (iz Makarskoga Primorja u Dalmaciji; st. 43) kao u sprijed štampanoj Pavlinovićevoj.
U pjesmi br. 167. (iz Makaraskoga Primorja: st. 53) konja jaše Kraljević Marko preko one gore "Rumanije" i sretne pedeset Turaka, a pred njima Tošića Stojana Svi pedeset kese isprazniše, dok Markovu lulu napuniše "još mu pravo nije puna pusta."

Al ne vadi Tošiću Stojane,
On ne vadi, žalosna mu majka!
Već on stane govoriti Marku:
"Daj de, Marko, carevinu plati,
A ti ideš po zemlji carevoj,
A ta gaziš careve drumove,
Triba, Marko, da ti harač dadeš."
Al govori Kraljeviću Marko:
"Baš ako je i to spalo na me,
Ja ću platit, da koga ću vraga!
Odi amo, da ti harač dadem."
Primaknu se Tošiću Stojane.
Primaknu se, žalosna mu majka!
Kako s' više odmaknuti ne će.
Da mu harač, lulu i duvana.
U zlo ga je mesto pogodio,
U zlo misto, u čelo junačko.
Gdi mu ništa škode ne učini.
Čelo puče, oči iskočiše,
Puče lula na devet komada,
Puče glava na trines komada
Turci žale Tošića Stojana,
Marko žali lulu i duvana.
Al govori Kraljeviću Marko:
„Bezer tebe, Ture, s glavom bilo!
Ja se jesam s tobom našalio,
A ti, Ture, za šalu ne primaš,
More Turce, ti si slabe glave,
Ja se ne bi s tobom našalio.
Mili Bože, čudnoga junaka,
Gdi poginu od lule zemljive,
Kamo l' ne bi od mog buzdovana!"

U Jelušića-Štrkova (iz Sinja u Dalmaciji; st. 34) gorom jaše Kraljević Marko i proklinje je, što u njoj nema kapi vode, da napoji sebe i šarina. Vila mu iz gore progovara, neka ide malo naprijed, pa će naći "Dunaj, vodu ladnu" i na njemu vilu brodaricu, koja traži čudo brodarine „od junaka po desnicu ruku, a od konja obe prve noge". Kad se Marko napije vode, pođe malo naprijed i susretne trideset Turaka s Omer-barjaktarom. Turci mu pune lulu, a Omeru nije pravo, što je ostavio društvo bez duhana. Marko ga ubije lulom.

Izvor

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/2. Junačke pjesme, knjiga druga, uredio Dr Stjepan Bosanac, Zagreb, 1897. str. 235-236.